André Gide
Izvor: Wikipedija
| André Gide | |
|---|---|
 | |
| Puno ime | André Paul Guillaume Gide |
| Rođenje | 22. studenog 1869. Pariz, Francuska
|
| Smrt | 19. veljače 1951. Pariz, Francuska
|
| Književne vrste | roman, esej |
| Književni period | avangarda |
Važnija djela | |
Nagrade | |
| Potpis | 
|
André Paul Guillaume Gide (Pariz, 22. studenog 1869. - Pariz, 19. veljače 1951.) bio je francuski književnik, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1947.
André Gide je rođen u Parizu 1869. Njegov otac, fakultetski profesor prava, umro je 1880. Gide je odrastao u Normandiji, uglavnom kao usamljenik. Poslije smrti majke 1895., oženio se rodicom Madeleine Rondeaux, ali ovaj brak je bio samo formalan.
Godine 1891. Gide je objavio svoj prvi roman, Spisi Andrea Waltera (u originalu: Les Cahiers d'André Walter). Od 1893. do 1894. putovao je u sjevernu Afriku. U Alžiru je postao prijatelj Oscara Wildea i priznao je svoju homoseksualnu orijentaciju.
Gide je učestvovao u formiranju književnog časopisa Nova francuska revija 1908. (Nouvelle Revue française).
Roman Vatikanski podrumi (Les caves du Vatican) objavio je 1914. To je satira o lažima i prevarama života buržoazije.
Dvadesetih godina 20. vijeka, Gide je postao inspiracija za pisce poput Alberta Camusa i Jean-Paula Sartrea. Objavio je knjigu o Fjodoru Dostojevskom 1923. Kad je u svojim djelima branio svoju seksualnu opredijeljenost, kao u zbirci eseja Koridon (1924.), to je izavalo jake kritike javnosti. Gide je ovo svoje djelo smatrao svojim najznačajnijim ostvarenjem.
Imao je kći, Catherine, rođenu 1923., iz vanbračne veze.
Svoju autobiografiju, Gide je objavio 1926. pod imenom Ako zrno ne umre (Si le grain ne meurt). Kasnije je putovao po srednjoj Africi, Kongu i Čadu. Bio je kritičan prema francuskim kolonijalnim metodama eksploatacije.
Tokom tridesetih godina, kratko je bio zanesen idejom komunizma, ali se u nju razočarao poslije posjete Sovjetskom Savezu.
Gide je ponovo otišao u Afriku 1942. i tamo živio za vreme Drugog svjetskog rata.
- Biografija i citati Arhivirano 2018-11-11 na Wayback Machine-u
- Detaljna biografija
- Hronološka lista dela Andre Žida
- Centar za studije o Andre Židu Arhivirano 2017-10-16 na Wayback Machine-u
- Prijatelji Andre Žida
| 1901. – 1925. | 1901. Sully Prudhomme • 1902. Theodor Mommsen • 1903. Bjørnstjerne Bjørnson • 1904. Frédéric Mistral / José Echegaray y Eizaguirre • 1905. Henryk Sienkiewicz • 1906. Giosuè Carducci • 1907. Rudyard Kipling • 1908. Rudolf Eucken • 1909. Selma Lagerlöf • 1910. Paul von Heyse • 1911. Maurice Maeterlinck • 1912. Gerhart Hauptmann • 1913. Rabindranath Tagore • 1915. Romain Rolland • 1916. Verner von Heidenstam • 1917. Karl Adolph Gjellerup / Henrik Pontoppidan • 1919. Carl Spitteler • 1920. Knut Hamsun • 1921. Anatole France • 1922. Jacinto Benavente • 1923. William Butler Yeats • 1924. Władysław Reymont • 1925. George Bernard Shaw |
|---|---|
| 1926. – 1950. | 1926. Grazia Deledda • 1927. Henri Bergson • 1928. Sigrid Undset • 1929. Thomas Mann • 1930. Sinclair Lewis • 1931. Erik Axel Karlfeldt • 1932. John Galsworthy • 1933. Ivan Bunjin • 1934. Luigi Pirandello • 1936. Eugene O'Neill • 1937. Roger Martin du Gard • 1938. Pearl S. Buck • 1939. Frans Eemil Sillanpää • 1944. Johannes Vilhelm Jensen • 1945. Gabriela Mistral • 1946. Hermann Hesse • 1947. André Gide • 1948. Thomas Stearns Eliot • 1949. William Faulkner • 1950. Bertrand Russell |
| 1951. – 1975. | 1951. Pär Lagerkvist • 1952. François Mauriac • 1953. Winston Churchill • 1954. Ernest Hemingway • 1955. Halldór Laxness • 1956. Juan Ramón Jiménez • 1957. Albert Camus • 1958. Boris Pasternak1 • 1959. Salvatore Quasimodo • 1960. Saint-John Perse • 1961. Ivo Andrić • 1962. John Steinbeck • 1963. Jorgos Seferis • 1964. Jean-Paul Sartre2 • 1965. Mihail Šolohov • 1966. Šmuel Josef Agnon / Nelly Sachs • 1967. Miguel Ángel Asturias • 1968. Yasunari Kawabata • 1969. Samuel Beckett • 1970. Aleksandar Solženjicin • 1971. Pablo Neruda • 1972. Heinrich Böll • 1973. Patrick White • 1974. Eyvind Johnson / Harry Martinson • 1975. Eugenio Montale |
| 1976. – 2000. | 1976. Saul Bellow • 1977. Vicente Aleixandre • 1978. Isaac Bashevis Singer • 1979. Odiseas Elitis • 1980. Czesław Miłosz • 1981. Elias Canetti • 1982. Gabriel García Márquez • 1983. William Golding • 1984. Jaroslav Seifert • 1985. Claude Simon • 1986. Wole Soyinka • 1987. Joseph Brodsky • 1988. Naguib Mahfouz • 1989. Camilo José Cela • 1990. Octavio Paz • 1991. Nadine Gordimer • 1992. Derek Walcott • 1993. Toni Morrison • 1994. Kenzaburō Ōe • 1995. Seamus Heaney • 1996. Wisława Szymborska • 1997. Dario Fo • 1998. José Saramago • 1999. Günter Grass • 2000. Gao Xingjian |
| 2001. – 2024. | 2001. Vidiadhar Surajprasad Naipaul • 2002. Imre Kertész • 2003. J. M. Coetzee • 2004. Elfriede Jelinek • 2005. Harold Pinter • 2006. Orhan Pamuk • 2007. Doris Lessing • 2008. Jean-Marie Gustave Le Clézio • 2009. Herta Müller • 2010. Mario Vargas Llosa • 2011. Tomas Tranströmer • 2012. Mo Yan • 2013. Alice Munro • 2014. Patrick Modiano • 2015. Svetlana Aleksijevič • 2016. Bob Dylan • 2017. Kazuo Ishiguro • 2018. Olga Tokarczuk3 • 2019. Peter Handke • 2020. Louise Glück • 2021. Abdulrazak Gurnah • 2022. Annie Ernaux • 2023. Jon Fosse |
1 Pasternak je odbio nagradu zbog pritiska tadašnjeg komunističkog režima. • 2 Sartre je odbio nagradu iz moralnih razloga i zato jer se nije želio vezati uz institucije. • 3 Nagrada je retroaktivno uručena 2019. godine. | |
Text is available under the CC BY-SA 4.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.
