Henry Kissinger
Izvor: Wikipedija
| Henry Kissinger | |
|---|---|
 Henry Kissinger | |
| Rođenje | 27. 5. 1923. Fürth |
| Smrt | 29. 11. 2023. (dob: 100) |
| Državljanstvo | Weimarska Republika, Treći rajh, Sjedinjene Američke Države |
| Zanimanje | političar, politolog, diplomat, pisac, Preduzetnik, pedagog, autobiograf, privrednik, Ministar vanjskih poslova |
Henry Alfred Kissinger (Furth, 27. 5. 1923. - Kent, 29. 11. 2023.), američki diplomat i političar židovskog porijekla.
Rodio se kao Heinz Alfred Kissinger u Bavarskoj. Otac mu je bio učitelj, a majka potječe iz bogate jevrejske obitelji. Pred nacističkim progonom, pobjegao je u SAD 1938. godine.
Između 1969. i 1977. godine Kissinger je igrao dominantu ulogu u vanjskoj politici Sjedinjenih Američkih Država. Tijekom tog razdoblja vršio je dužnosti Savjetnika predsjednika za nacionalnu sigurnost, a bio je Ministar vanjskih poslova. Kissinger je igrao ključnu ulogu u produživanju Vijetnamskog rata i proširivanju tog sukoba na Kambodžu i Laos (ovlaštenje američkih kampanja bombardovanja: Operacija Freedom Deal i Operacija Barrel Roll) koji je kasnije u destabiliziranoj Kambodži doveo Crvene Kmere na vlast (te kojima je dana diplomatska podrška u Kambodžansko-vijetnamskom ratu), u predvođenju državnih udara, atentatima i podršci eskadronima smrti diljem Južne Amerike tokom Operacije Condor (prvenstveno u Čileu i Argentini), američkoj podršci Pakistanu u Bangladeškom oslobodilaškom ratu unatoč genocida nad Bengalcima, podršci Indoneziji tokom okupacije Istočnog Timora unatoč genocida nad Istočnim Timorcima, kao i ubrzavanju građanskih ratova u južnoj Africi. Historičar Greg Grandin drži Kissingera odgovornim za smrt najmanje 3 miliona ljudi.[1][2][3] 1973. Kissinger je dobio Nobelovu nagradu za mir pod kontroverznim okolnostima.[4]
U razdoblju Hladnog rata, kao vješti diplomat, smirio je napete odnose SAD-a i Sovjetskog Saveza, a zajedno s budućim američkim predsjednikom George H. W. Bushem pomogao je stvaranju politike ekonomskog otvaranja Kine. 1987. je dobio i prestižnu "Karlovu nagradu" grada Aachena. Od 1996. postaje članom znanstvenog vijeća fundacije "Otto von Bismarck".
Poznati američki novinar i ekonomski teoretičar F. William Engdahl u svojim knjigama o američkoj naftnoj i prehrambenoj geopolitici "Stoljeće rata" i "Sjeme uništenja" izravno optužuje Henryja Kissingera za odgovornost za sudjelovanje u američkoj politici sedamdesetih godina 20. veka koja je bila usmjerena na agresivno širenje agrobiznisa u zemlje u razvoju, s ciljem uništenja poljoprivredne proizvodnje u tim zemljama. Ta se politika nastavila u okviru omogućavanja američkim proizvođačima genetski modificiranih žitarica tijekom 90-ih da agresivno nametnu svoje proizvode siromašnijim zemljama, a krajnji cilj takve politike bilo bi smanjenje broja stanovnika na Zemlji. Engdahl ističe kako je Kissinger bio vrlo blizak Georgeu W. Bushu i podržavao njegovu politiku prema Iraku i Afganistanu koja je usmjerena na daljnje učvršćivanje moći. Henry Kissinger štićenik je interesnog kruga obitelji Rockefeller čiji utjecaj na američku politiku i svjetsku ekonomiju po Engdahlu poprima nezamislive razmjere.[5]
- Nobelova nagrada za mir (1973)
- Karlova nagrada (1987)
- Nagrada "Franz Joseph Strauss" (1996)
- Bavarsko odlikovanje za zasluge (2005)
- ↑ Turse, Nick (29. novembra 2023). „Henry Kissinger, Top U.S. Diplomat Responsible for Millions of Deaths, Dies at 100”. The Intercept. Pristupljeno 1. decembra 2023.
- ↑ Davidson et. al., Helen (30. novembra 2023). „Praise and criticism as world reacts to death of Henry Kissinger”. The Guardian. Pristupljeno 1. decembra 2023.
- ↑ Taylor, Adam (30. novembra 2023). „Henry Kissinger: Nobel peace laureate, war criminal?”. The Washington Post. Pristupljeno 1. decembra 2023.
- ↑ „Henry Kissinger: Divisive diplomat who shaped world affairs”. BBC News. 30. novembra 2023. Pristupljeno 1. decembra 2023.
- ↑ http://www.engdahl.oilgeopolitics.net/.
|  | |
| 1901. – 1925. | 1901. Henry Dunant i Frédéric Passy • 1902. Élie Ducommun i Charles Albert Gobat • 1903. Randal Cremer • 1904. Institut de Droit International • 1905. Bertha von Suttner • 1906. Theodore Roosevelt • 1907. Ernesto Teodoro Moneta i Louis Renault • 1908. Klas Pontus Arnoldson i Fredrik Bajer • 1909. Auguste Marie François Beernaert i Paul-Henri-Benjamin d'Estournelles de Constant • 1910. IPB • 1911. Tobias Michael Carel Asser i Alfred Hermann Fried • 1912. Elihu Root • 1913. Henri La Fontaine • 1917. Crveni križ • 1919. Woodrow Wilson • 1920. Léon Bourgeois • 1921. Hjalmar Branting i Christian Lous Lange • 1922. Fridtjof Nansen • 1925. Austen Chamberlain i Charles G. Dawes |
|---|---|
| 1926. – 1950. | 1926. Aristide Briand i Gustav Stresemann • 1927. Ferdinand Buisson i Ludwig Quidde • 1929. Frank B. Kellogg • 1930. Nathan Söderblom • 1931. Jane Addams i Nicholas Murray Butler • 1933. Norman Angell • 1934. Arthur Henderson • 1935. Carl von Ossietzky • 1936. Carlos Saavedra Lamas • 1937. Robert Cecil • 1938. NIOR • 1944. Crveni križ • 1945. Cordell Hull • 1946. Emily Greene Balch i John Mott • 1947. Kvekeri i AFSC • 1949. John Boyd Orr • 1950. Ralph Bunche |
| 1951. – 1975. | 1951. Léon Jouhaux • 1952. Albert Schweitzer • 1953. George Marshall • 1954. UNHCR • 1957. Lester B. Pearson • 1958. Dominique Pire • 1959. Philip Noel-Baker • 1960. Albert Lutuli • 1961. Dag Hammarskjöld • 1962. Linus Pauling • 1963. Crveni križ • 1964. Martin Luther King • 1965. UNICEF • 1968. René Cassin • 1969. ILO • 1970. Norman Borlaug • 1971. Willy Brandt • 1973. Henry Kissinger i Lê Đức Thọ • 1974. Seán MacBride i Eisaku Satō • 1975. Andrej Saharov |
| 1976. – 2000. | 1976. Betty Williams i Mairead Maguire • 1977. Amnesty International • 1978. Anwar Sadat i Menachem Begin • 1979. Majka Tereza • 1980. Adolfo Pérez Esquivel • 1981. UNHCR • 1982. Alva Myrdal i Alfonso García Robles • 1983. Lech Wałęsa • 1984. Desmond Tutu • 1985. IPPNW • 1986. Elie Wiesel • 1987. Óscar Arias • 1988. Mirovne snage UN-a • 1989. Dalaj Lama • 1990. Mihail Gorbačov • 1991. Aung San Suu Kyi • 1992. Rigoberta Menchú • 1993. Nelson Mandela i F. W. de Klerk • 1994. Jaser Arafat, Šimon Peres i Jichak Rabin • 1995. Udruga Pugwash i Rotblat • 1996. Carlos Filipe Ximenes Belo i José Ramos-Horta • 1997. ICBL i Jody Williams • 1998. John Hume i David Trimble • 1999. Médecins Sans Frontières • 2000. Kim Dae-jung |
| 2001. – 2024. | 2001. Ujedinjene nacije i Kofi Annan • 2002. Jimmy Carter • 2003. Širin Ebadi • 2004. Wangari Maathai • 2005. IAEA i Mohamed ElBaradei • 2006. Muhammad Yunus i Grameen banka • 2007. Al Gore i IPCC • 2008. Martti Ahtisaari • 2009. Barack Obama • 2010. Liu Xiaobo • 2011. Ellen Johnson Sirleaf, Leymah Gbowee i Tawakel Karman • 2012. Europska unija • 2013. Organizacija za zabranu kemijskog oružja • 2014. Kailaš Satjarti i Malala Jusafzai • 2015. Tuniski nacionalni kvartet • 2016. Juan Manuel Santos • 2017. ICAN • 2018. Denis Mukwege i Nadia Murad • 2019. Abiy Ahmed Ali • 2020. Svjetski program za hranu • 2021. Maria Ressa i Dmitrij Muratov • 2022. Ales Bjaljacki, Memorial i Centar za građanske slobode • 2023. Narges Mohamadi |
.svg){kind=small}
.svg){kind=small}
.svg){kind=small}
.svg){kind=small}
.svg){kind=small}
.svg){kind=small}
.svg){kind=small}
.svg){kind=small}
.svg){kind=small}
.svg){kind=small}
.svg){kind=small}
| Normativna kontrola |
|
|---|
Text is available under the CC BY-SA 4.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.
