Elie Wiesel
Izvor: Wikipedija
Elie Wiesel | |
---|---|
Biografske informacije | |
Rođenje | Sighetu Marmaţiei, Rumunjska | 30. 9. 1928.
Smrt | 2. 7. 2016. (dob: 87) Boston, Massachusetts, SAD |
Nacionalnost | Židov |
Obrazovanje | |
Zanimanje | književnik i politički aktivist |
Opus | |
Književne vrste | publicistika, memoari |
Teme | holokaust |
Elie (Eliezer) Wiesel (Sighetu Marmaţiei, Rumunjska, 30. rujna 1928. — Boston, Massachusetts, 2. srpnja 2016.) bio je židovski književnik i politički aktivist francuskog i engleskoga izraza.
Wiesel je rođen u hasidskoj obitelji, s kojom je nakon njemačke okupacije, godine 1944. bio deportiran u logor Auschwitz. Tamo su mu ubijene majka i mlađa sestra, dok je on preživio zajedno s ocem i dvjema starijim sestrama. Otac mu je umro 1945. godine u Buchenwaldu, a on je sa sestrama dočekao oslobođenje te je bio poslan u francusko dječje sirotište.
Studirao filozofiju, sociologiju i književnost na Sorbonnei od 1948. do 1951. godine i usporedno je proučavao Talmud. Od 1956. godine je živio u New Yorku a 1963. postao američki državljanin.
Kao mlad novinar bio je pod utjecajem francuskih egzistencijalista Alberta Camusa, Andréa Malrauxa i Jean-Paula Sartrea), te osobito francuskoga katoličkoga pisca Françoisa Mauriaca, koji ga je poticao da piše o svojem životu u logorima. Rezultat je njegova poluautobiografska knjiga o holokaustu, jedina koju je napisao na jidišu, A svijet je šutio (Un di velt hot geshvign, 1956.), koja je status klasika o holokaustu stekla u skraćenoj francuskoj inačici Noć (La Nuit, 1958.).
U svim djelima na svojevrstan se način bavi svojim iskustvom kao problemom holokausta, genocida i ljudskoga stradanja uopće. Drži predavanja o holokaustu te sudjeluje u antiratnim kampanjama i prosvjedima protiv progona manjina. Godine 1986. dodijeljena mu je Nobelova nagrada za mir.
Wiesel je sa suprugom Marion iste godine ustanovio Zakladu Elie Wiesel za humanost (The Elie Wiesel Foundation for Humanity).[1]
Wiesel je objavio više desetaka romana, eseja i memoarske proze.[2] Najznačajnija djela su:
- A svijet je šutio (Un di velt hot geshvign, 1956.) / Noć (La Nuit, 1958.) [3]
- Nesretni slučaj (Le Jour, 1961.) [4]
- Prosjak iz Jeruzalema (Le Mendiant de Jérusalem, 1968.)
- Oporuka ubijenoga židovskog pjesnika (Le Testament d’un poète juif assassiné, 1980.)
- Zaboravljen (L’Oublié, 1989.)
- Slučaj Sonderberg (Le cas Sonderberg, 2008.)
- Bilješke i literatura
- ↑ About us Arhivirano 2008-12-19 na Wayback Machine-u, The Elie Wiesel Foundation for Humanity, www.eliewieselfoundation.org, pristupljeno 20. lipnja 2016.
- ↑ Opširnija bibliografija dostupna je na stranicama Wieselove zaklade: Books by Elie Wiesel Arhivirano 2016-06-29 na Wayback Machine-u, The Elie Wiesel Foundation for Humanity, www.eliewieselfoundation.org
- ↑ Elie Wiesel, Noć Arhivirano 2016-07-13 na Wayback Machine-u (preveo Mate Maras), Znanje, Zagreb, 2011., ISBN 9789533240145, www.ljevak.hr, pristupljeno 20. lipnja 2016.
- ↑ Elie Wiesel, Nesretni slučaj Arhivirano 2016-10-06 na Wayback Machine-u (prevela Ana Prpić), Mladost, Zagreb, 1987., ISBN 8605001666, www.superknjizara.hr, pristupljeno 20. lipnja 2016.
- Wiesel, Elie, Hrvatska enciklopedija, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 20. lipnja 2016.
Napomena: | Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežne stranice Hrvatske enciklopedije | |
http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=66128 | ||
koji je klauzulom na stranici http://enciklopedija.lzmk.hr/o_portalu.aspx | ||
označen slobodnom licencijom CC BY-SA 3.0 |
- Ostali projekti
U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Elie Wiesel |
- Mrežna mjesta
- Elie Wiesel, Noć Arhivirano 2016-08-12 na Wayback Machine-u, ulomak hrvatskog prijevoda Mate Marasa
- Elie Wiesel, Protiv ravnodušnosti Arhivirano 2016-08-13 na Wayback Machine-u (preveo Mario Kopić), Odjek, revija za umjetnost, nauku i društvena pitanja, jesen/zima 2011., www.odjek.ba
- The Elie Wiesel Foundation for Humanity, mrežno mjesto Wieselove zaklade za humanost (en)
- Elie Wiesel, na stranicama Nobelove zaklade (en)
1901. – 1925. | 1901. Henry Dunant i Frédéric Passy • 1902. Élie Ducommun i Charles Albert Gobat • 1903. Randal Cremer • 1904. Institut de Droit International • 1905. Bertha von Suttner • 1906. Theodore Roosevelt • 1907. Ernesto Teodoro Moneta i Louis Renault • 1908. Klas Pontus Arnoldson i Fredrik Bajer • 1909. Auguste Marie François Beernaert i Paul-Henri-Benjamin d'Estournelles de Constant • 1910. IPB • 1911. Tobias Michael Carel Asser i Alfred Hermann Fried • 1912. Elihu Root • 1913. Henri La Fontaine • 1917. Crveni križ • 1919. Woodrow Wilson • 1920. Léon Bourgeois • 1921. Hjalmar Branting i Christian Lous Lange • 1922. Fridtjof Nansen • 1925. Austen Chamberlain i Charles G. Dawes |
---|---|
1926. – 1950. | 1926. Aristide Briand i Gustav Stresemann • 1927. Ferdinand Buisson i Ludwig Quidde • 1929. Frank B. Kellogg • 1930. Nathan Söderblom • 1931. Jane Addams i Nicholas Murray Butler • 1933. Norman Angell • 1934. Arthur Henderson • 1935. Carl von Ossietzky • 1936. Carlos Saavedra Lamas • 1937. Robert Cecil • 1938. NIOR • 1944. Crveni križ • 1945. Cordell Hull • 1946. Emily Greene Balch i John Mott • 1947. Kvekeri i AFSC • 1949. John Boyd Orr • 1950. Ralph Bunche |
1951. – 1975. | 1951. Léon Jouhaux • 1952. Albert Schweitzer • 1953. George Marshall • 1954. UNHCR • 1957. Lester B. Pearson • 1958. Dominique Pire • 1959. Philip Noel-Baker • 1960. Albert Lutuli • 1961. Dag Hammarskjöld • 1962. Linus Pauling • 1963. Crveni križ • 1964. Martin Luther King • 1965. UNICEF • 1968. René Cassin • 1969. ILO • 1970. Norman Borlaug • 1971. Willy Brandt • 1973. Henry Kissinger i Lê Đức Thọ • 1974. Seán MacBride i Eisaku Satō • 1975. Andrej Saharov |
1976. – 2000. | 1976. Betty Williams i Mairead Maguire • 1977. Amnesty International • 1978. Anwar Sadat i Menachem Begin • 1979. Majka Tereza • 1980. Adolfo Pérez Esquivel • 1981. UNHCR • 1982. Alva Myrdal i Alfonso García Robles • 1983. Lech Wałęsa • 1984. Desmond Tutu • 1985. IPPNW • 1986. Elie Wiesel • 1987. Óscar Arias • 1988. Mirovne snage UN-a • 1989. Dalaj Lama • 1990. Mihail Gorbačov • 1991. Aung San Suu Kyi • 1992. Rigoberta Menchú • 1993. Nelson Mandela i F. W. de Klerk • 1994. Jaser Arafat, Šimon Peres i Jichak Rabin • 1995. Udruga Pugwash i Rotblat • 1996. Carlos Filipe Ximenes Belo i José Ramos-Horta • 1997. ICBL i Jody Williams • 1998. John Hume i David Trimble • 1999. Médecins Sans Frontières • 2000. Kim Dae-jung |
2001. – 2024. | 2001. Ujedinjene nacije i Kofi Annan • 2002. Jimmy Carter • 2003. Širin Ebadi • 2004. Wangari Maathai • 2005. IAEA i Mohamed ElBaradei • 2006. Muhammad Yunus i Grameen banka • 2007. Al Gore i IPCC • 2008. Martti Ahtisaari • 2009. Barack Obama • 2010. Liu Xiaobo • 2011. Ellen Johnson Sirleaf, Leymah Gbowee i Tawakel Karman • 2012. Europska unija • 2013. Organizacija za zabranu kemijskog oružja • 2014. Kailaš Satjarti i Malala Jusafzai • 2015. Tuniski nacionalni kvartet • 2016. Juan Manuel Santos • 2017. ICAN • 2018. Denis Mukwege i Nadia Murad • 2019. Abiy Ahmed Ali • 2020. Svjetski program za hranu • 2021. Maria Ressa i Dmitrij Muratov • 2022. Ales Bjaljacki, Memorial i Centar za građanske slobode • 2023. Narges Mohamadi |
Text is available under the CC BY-SA 4.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.