Samuel Beckett
Samuel Beckett (Dublin, 13. april 1906 – Pariz, 22. decembar 1989) bio je dramatičar i romanopisac irskog porijekla.[1]
Od 1938. godine živi u Parizu te nakon rata počinje i pisati na francuskom. Prijateljevao je s Jamesom Joyceom, kojemu je bio i osobni tajnik. 1969. godine dobio je Nobelovu nagradu za književnost.[2] Beckett je jedan od glavnih predstavnika teatra apsurda.
Stvaralaštvo
[uredi | uredi izvor]Beckett je najslavniji po drami U očekivanju Godota,[3] koju je kritičar Vivian Mercier opisao riječima: "drama u kojoj se dvaput ništa ne događa". Dramatičar pomoću smiješnih i izgubljenih likova prikazuje temeljni besmisao i besciljnost života, što se lijepo poklopilo s tadašnjim usponom filozofske škole egzistencijalizma. Poput mnogih djela nakon 1947, napisao ju je na francuskom (En attendant Godot). Drama je nastala između oktobra 1948. i januara 1949, objavljena je 1952, a premijerno izvedena 1953. Doživjela je uspjeh kod kritike i publike, te potakla kontroverze. I danas se izvodi vrlo često po cijelom svijetu.
Krajem 1940-ih i početkom 1950-ih Beckett je na francuskom napisao svoje najpoznatije romane, koji se često, unatoč njegovu izričitom protivljenju, nazivaju "trilogijom": Molloy (napisano 1947, objavljeno 1951), Malone umire (napisano 1948, objavljeno 1951) i Bezimeni (1953).
Kroz ta tri romana čitalac može pratiti razvitak Beckettova zrela stila i tema. Molloy ima više osobina konvencionalnog romana: vrijeme, mjesto, zbivanje i radnju. Malone umire uglavnom se rješava zbivanja i radnje, ali ostaju naznake mjesta i vremena. "Radnja" knjige ima oblik unutarnjeg monologa. Napokon, u Bezimenome nestaje i osjećaj mjesta i vremena. Osnovna je tema tog romana sukob između želje glasa da nastavi govoriti i time nastavi postojati, te gotovo jednako jake želje za tišinom i ništavilom.
Zaokupljen problemom ljudske egzistencije i otuđenosti modernog života, Beckett u svim svojim djelima daje krajnje pesimističnu viziju svijeta i prikazuje život kao igru viših sila u kojoj je čovjek svedan na fiziološko i duhovno vegetiranje, na besmisleno "trajanje" ispunjeno patnjama i uzaludnim iščekivanjem spasa.
Da bi prikazao apsurdnost takvog života i čovjekovu bespomoćnost, Beckett napušta tradicionalnu romanesknu fabulu i uobičajeni dramski zaplet te ih zamjenjuje nizom scena koje se ponavljaju s malim varijantama, a likove svodi na groteskne i stravične marionete (kljasti, nijemi, slijepi, gluhi, itd.), koje se pomiču po nekom besmislenom ritmu unutar svog ograničenog životnog kruga (ulica, raskršće, soba) ili su čak i u tom kretanju onemogućene (smještene u kante za smeće ili zatrpane u pijesku).
Izraz je prilagođen tim apsurdnim situacijama i sugerira ih besmislenim ponavljanjem više-manje istih dijaloga ili dugim unutrašnjim monolozima, u kojima je jezik oslobođen uobičajene gramatičke strukture.
S druge strane, iako su Beckettova djela – kako romani, tako i drame – u osnovi pesimistična, uvijek su prožeta blagim humorom i simpatijama prema likovima.
Djela
[uredi | uredi izvor]Drame
[uredi | uredi izvor]- Eleutheria (1940-e/objavljena 1995)
- U očekivanju Godota (1952)
- Svi koji padaju (1956)
- Djela bez riječi I. (1956)
- Djela bez riječi II. (1956)
- Kraj igre (1957)
- Krappova zadnja snimka (1958)
- Ugrubo za kazalište I. (kraj 1950-ih)
- Ugrubo za kazalište II. (kraj 1950-ih)
- Žeravica (1959)
- Sretni dani (1960)
- Ugrubo za radio I. (1961)
- Ugrubo za radio II. (1961)
- Riječi i muzika (1961)
- Cascando (1962)
- Drama (1963)
- Film (1963)
- Idi mi, dođi mi (1965)
- Eh Joe (1965)
- Dah (1969)
- Ne ja (1972)
- Onaj put (1975)
- Zvuk koraka (1975)
- Trio duhova (1975)
- ...ali oblaci... (1976)
- Komad monologa (1980)
- Rockaby (1981)
- Improvizacija Ohio (1981)
- Quad (1982)
- Katastrofa (1982)
- Nacht und Träume (1982)
- Što gdje (1983)
Proza
[uredi | uredi izvor]- Proust (1931)
- Sanjati o lijepim i prosječnim ženama (1932/objavljeno 1992)
- Više bocka nego udara (1934)
- Murphy (1938)
- Mercier i Camier (1946/objavljeno 1974)
- Molloy (1951)
- Malone umire (1951)
- Bezimeni (1953)
- Watt (1953)
- Priče i tekstovi nizašto (1954)
- Bram van Velde (saradnja: Georges Duthuit i Jacques Putnam) (1958)
- Kako je to (1961)
- Izgubljeni (1971)
- Prva ljubav (1973)
- Šištanje (1976)
- Društvo (1979)
- Loše viđeno, loše rečeno (1981)
- Disjecta (1983)
- Worstward Ho (1984)
- Nepomično micanje (1988)
Pjesme
[uredi | uredi izvor]- Whoroscope (1930)
- Echo's Bones and other Precipitates (1935)
- Collected Poems in English (1961)
- Collected Poems in English and French (1977)
- What is the Word (1989)
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]
- ^ "Samuel Beckett | Irish author | Britannica". www.britannica.com (jezik: engleski). Pristupljeno 2022-03-04.
- ^ "The Nobel Prize in Literature 1969". NobelPrize.org (jezik: engleski). Pristupljeno 2022-03-04.
- ^ "Waiting for Godot | Summary, Characters, & Facts | Britannica". www.britannica.com (jezik: engleski). Pristupljeno 2023-03-02.
| 1901–1925. |
|
|---|---|
| 1926–1950. |
|
| 1951–1975. |
|
| 1976–2000. |
|
| 2001–danas |
|
Normativna kontrola  |
|
|---|
Text is available under the CC BY-SA 4.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.
