Gonfaloniere (od talijanske riječi gonfalone = gradska zastava, gradski simbol) dakle zastavnik, bila je visokoprestižna funkcija u srednjevjekovnim talijanskim gradovima - državama, osobito u Firenci i Papinskoj Državi

Gonfaloniere su imale i druge talijanske komune u Sjevernoj Italiji od Spoleta do Pijemonta.

U Firenci se ta funkcija zvala Gonfaloniere di Giustizia (zastavnik pravde), to je bio jedan od devet građana izabran žrijebom svaka dva mjeseca koji su formirali vladu zvanu signorija. Gonfaloniere di Giustizia je bio privremeni nosioc i čuvar gradske zastave, koju je za svečanosti nosio na križnoj motci. Gonfaloniere di Giustizia se i odjećem razlikovao od svojih osam kolega, - nosio je crveni kaput, postavljen skupim hermelinom, bogato opšiven i ukrašen zlatnim zvijezdama Svaki kvart u Firenci imao je svog starješinu (priore) koji je mogao biti biran u signoriju (gradsko vijeće), i svog „komunalnog zastavnika“ (gonfaloniere di compagnia) koji je biran od najprominentijih porodica iz tog kvarta.

U Firenci je funkcija zastavnika pravde (Gonfaloniere di Giustizia), osnovana 1289.^[1] gonfalonier je bio zapovjednik (kapetan) jedinice od 1000 naoružanih vojnika koji su trebali braniti funkcionere Republike Firence od oružanih milicija magnata i čuvati red i mir. Od 1293. gonfalonier je bio predsjednik vijeća gradskih priora,^[1] a nakon 1306. sve do kraja principata predsjednik civilne vlasti.^[1] Od Medicija sve do 1860., gonfalonieri su bili premijeri toskanskih gradova.^[1]

U Papinskoj Državi crkveni ili papinski zastavnik (talijanski: Gonfaloniere della Chiesa, latinski: Vexillifer Ecclesiae) bila je vojnička i politička funkcija. Njeno porijeklo je iz 1274.^[1] iz papinske vojske kad su gonfalonieri nosili zastavu u borbi. Vremenom je ta funkcija postala većinom ceremonijalna i politička.

• Gonfalone, na portalu treccani.it (it)