Eugen Kumičić
Biografske informacije
Rođenje	(1850-01-11)11. 1. 1850. Brseč, Istra, Austrijsko Carstvo
Smrt	13. 5. 1904. (dob: 54) Zagreb, Austro-Ugarska
Pseudonim	Jenio Sisolski
Etnicitet	Hrvat
Obrazovanje
Zanimanje	romanopisac, dramatičar, političar
Opus
1879–1902
Književni pravac	Realizam, naturalizam
Inspiracija
Od Émile Zola, Gustave Flaubert

Eugen Kumičić (Brseč, 11. siječnja 1850. - Zagreb, 13. svibnja 1904.) je bio hrvatski književnik i političar, poznat i po psuedonimu Jenio Sisolski.

Eugen Kumičić rođen je 11. siječnja 1850. godine u malom istarskom mjestu Brseč. Osnovnu pučku školu, normalku, završio je u Brseču, privatno, učeći kod tamošnjeg župnika koji je okupljao hrvatsku djecu i pripremao ih u početnim znanjima.^[1] Gimnaziju je završio u Rijeci. Počeo je studirati medicinu u Pragu, ali prelazi u Beč gdje studira povijest, zemljopis i filozofiju. Potom se u Zagrebu zaposlio kao srednjoškolski profesor. Oduševljavao se pravaštvom, te s Matkom Laginjom i Erazmom Barčićem pokreće u Kraljevici list Primorac te uređuje Hrvatsku vilu (1882-1883) i Hrvatsku (1887-1888). Od 1884. godine je kao pravaš više puta biran za zastupnika u Hrvatski sabor, gdje se istaknuo kao govornik i protivnik promađarske politike.

Nakon rascjepa u pravaškoj stranci, 1895. godine, postaje potpredsjednik novoosnovane Čiste stranke prava.

Eugen Kumičić smatra se predvodnikom naturalizma u hrvatskoj književnosti. Često se koristio elementima preuzetim iz francuske trivijalne književnosti, te rekvizitima knjiške romantike. Veliku popularnost stekao je povijesnim romanima, a pisao je i drame te romane sa socijalnom tematikom.

Ocjenjujući Eugena Kumičića kao književnika, Antun Gustav Matoš je zapisao: "To je prvi naš naturalist i socijalni pripovjedač koji se poput Flauberta i Zole služio dokumentarno realističkom metodom." Nasuprot njemu, Antun Barac za Kumičića tvrdi da u težnji da stvori obrazac hrvatskog socijalnog romana, pisanog realističkom metodom, nije uspio kao njegovi francuski uzori. Unatoč svim zamjerkama, Kumičićevu književnu talentu ne može se poreći snaga kojom je slikao ljude i prirodu Istre u romanima "Jelkin bosiljak" i "Začuđeni svatovi", kao i zanimljiv kritički prikaz ekonomskog i moralnog rasula u gornjim slojevima građanskog društva u romanima "Olga i Lina", te "Gospođa Sabina" koji su objavljeni 1881., odnosno 1883. godine.

• "Slučaj", novela (1879.)
• "Olga i Lina", roman (1881.)
• "Jelkin bosiljak", pripovijest (1881.)
• "Neobični ljudi", pripovijest (1882.)
• "Primorci", roman (1882.)
• "O romanu", esej (1883.)
• "Začuđeni svatovi", roman (1883.)
• "Ivan Turgenjev", esej (1883.)
• "Gospođa Sabina", roman (1883.)
• "Ubilo ga vino", pripovijest (1884.)
• "Sirota", roman (1885.)
• "Pod puškom", pripovijest (1886.)
• "Preko mora", pripovijest (1889.)
• "Saveznice", pripovijest (1889.)
• "Teodora", roman (1889.)
• "Otrovana srca", pripovijest (1890.)
• "Sestre", drama (1890.)
• "Obiteljska tajna", komedija (1890.)
• "Zablude naše kritike", esej (1890.)
• "Broj 84 i 85", pripovijest (1890.)
• "Crn Božić, pripovijest (1890.)
• "Tri mučenice", pripovijest (1890.)
• "Mladost-ludost", pripovijest (1891.)
• "Urota zrinsko-frankopanska", povijesni roman (1893.)
• "Pobijeljeni grobovi", pripovijest (1896.)
• "Poslovi", drama (1898.)
• "Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan i njihovi klevetnici", esej (1899.)
• "Petar Zrinski", povijesna drama (1900.)
• "Kraljica Lepa ili propast kraljeva hrvatske krvi", roman (1902.)

• 
  Spomen ploča u Palmotićevoj ulici u Zagrebu na kući u kojoj je umro Eugen Kumičić]]
• 
  Grob Eugena Kumičića na Mirogoju]]

Eugen Kumičić na Wikimedijinoj ostavi

• Kratki životopis i djela na stranicama nakladnika Kašmir Promet Arhivirano 2017-11-04 na Wayback Machine-u

Tekstovi romana:

• Gospođa Sabina
• Olga i Lina
• Urota Zrinsko-Frankopanska
• Začuđeni svatovi

p r u Hrvatska književnost
Renesansa	Džore Držić - Šiško Menčetić - Dominko Zlatarić - Hanibal Lucić - Dinko Ranjina - Mikša Pelegrinović - Mavro Vetranović - Nikola Nalješković - Marko Marulić - Juraj Šižgorić - Petar Hektorović - Marin Držić - Brne Karnarutić - Petar Zoranić - Jeronim Vidulić - Marin Kaboga - Nikola Dimitrović
Barok	Ivan Gundulić - Ivan Bunić Vučić - Ignjat Đurđević - Stijepan Đurđević - Junije Palmotić - Fran Krsto Frankopan - Petar Zrinski - Katarina Zrinska - Ivan Belostenec - Pavao Ritter Vitezović - Juraj Habdelić - Matija Divković - Bartol Kašić - Petar Kanavelić - Antun Kanižlić - Katarina Patačić - Adam Žigmund Domjanić
Prosvjetiteljstvo	Matija Antun Reljković - Andrija Kačić Miošić - Filip Gotovac - Matija Petar Katančić - Tituš Brezovački
Romantizam	Dimitrija Demeter - Ljudevit Gaj - Ivan Mažuranić - Matija Mažuranić - Petar Preradović - Pavao Štoos - Stanko Vraz
Realizam	August Šenoa - Eugen Kumičić - Ante Kovačić - Ksaver Šandor Gjalski - Vjenceslav Novak - Josip Kozarac - Silvije Strahimir Kranjčević - Musa Ćazim Ćatić
Modernizam i postmodernizam	Ivo Vojnović - Antun Gustav Matoš - Vladimir Vidrić - Dragutin Domjanić - Milan Begović - Vladimir Nazor - Janko Polić Kamov - Fran Galović - Vladimir Čerina - Tin Ujević - Miroslav Krleža - Antun Branko Šimić - Ivan Goran Kovačić - Marija Jurić Zagorka - Vladan Desnica - Dragutin Tadijanović - Mak Dizdar - Ranko Marinković - Tomislav Ladan