Čista stranka prava je naziv za nacionalističku političku stranku koja je u Hrvatskoj 1895. godine osnovana nakon raskola u Stranci prava. Raskol je izazvala struja na čelu s Josipom Frankom koja se zalagala za ublažavanje dotadašnjeg beskompromisnog zalaganja za nezavisnu hrvatsku državu, odnosno sve jače oslanjanje na Beč i carsku vladu. Toj struji, koja će se kasnije nazivati frankovcima, je pristupio i osnivač Stranke prava Ante Starčević.

Za razliku od ostalih pravaša, koji su zadržali oštar kurs prema Beču, a od 1905. ušli u Hrvatsko-srpsku koaliciju, frankovci postaju režimska stranka. 1908. sudjeluju u napadima na političare Koalicije za vrijeme Veleizdajničkog procesa, što je dio njenih članova natjerao da je napuste i stvore novu Starčevićevu stranku prava a 1910. napuštaju tradicionalni Starčevićev antiklerikalizam i 1910. se uz pomoć katoličkih intelektualaca transformiraju u Kršćansko-socijalnu stranku prava. Frankovci godinu dana kasnije mijenjaju ime u Stranka prava.

Čvrsto stajanje u habsburšku dinastiju je teško pogodilo frankovce nakon prvog svjetskog rata i stvaranja južnoslavenske države kojoj su se žestoko bili protivili. Frankovci postaju ne samo progonjeni od strane novog režima, nego i marginalizirani u običnom narodu koji se uglavnom opredijelio za Hrvatsku pučku seljačku stranku. Od 1929. veliki dio frankovaca prelazi u redove ustaškog pokreta.

Današnja Hrvatska čista stranka prava, osnovana 1992. godine, se naslanja na tradicije Čiste stranke prave.