Pećina Đatlo
| Pećina Đatlo | |
|---|---|
 | |
  | |
| Najbliži grad | Bileća, Gacko,  Bosna i Hercegovina |
| Koordinate | 43°30′00″N 18°36′00″E / 43.50000°N 18.60000°E |
| Površina | 43 ha |
| Osnovano | 07.05.2013. godine[1] |
| Upravnik | Općine Bileća i Gacko |
| https://gacko-rs.info/ | |
Pećina Đatlo nalazi se na Koritskoj visoravni, ispod brda Kobilja glava (1.109 metara), u blizini zaseoka Torine, u općinama Bileća i Gacko, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.[2][3] Pećina je podzemni objekat sa razgranatim kanalima, razvijenim u tri nivoa. Kanali su fosilni ostaci nekadašnjeg vodenog toka. Ukupna dužina pećinskih kanala iznosi 1.970 metara, vertikalna razlika između ulaza i najniže tačke iznosi 111 metara.[4]
Karakteristična je po velikom broju atraktivnih bigrenih kada. Interesantni su i akumulativni oblici u kanalu isušene podzemne rijeke koji je najduži kanal cijelog sistema. Riječ je o brojnim nakupinama kalcitnih iglica i krupnih grozdova minerala kalcita.[5]
Speleologija
[uredi | uredi izvor]U periodu austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine, u blizini pećine na brdu Kobilja glava, nalazilo se vojno utvrđenje. Potpisi na stijeni u jednom od kanala ("Austrijski") svjedoče da su pećinu posjećivali austrijski vojnici krajem 19. vijeka. Nejasan je karakter ovih posjeta, jer nema pisanih podataka. Prema podacima speleologa SD "Zelena brda" iz Trebinja, koji su pećinu posjetili 1987. godine, tokom istraživanja najnižih horizonata pronašli su piramidu od kamena koju su Austrijanci napravili u dvorani sa velikim salivom.[4]
Prvo poznato speleološko istraživanje pećine preduzeo je 1936. godine srpski geograf Antonije Lazić. Istražio je kanale gornjeg nivoa u ukupnoj dužini od 525 metara. Speleološka istraživanja prekinuo je kod jame u centralnom dijelu pećine, koju je nazvao "Duboka jama".
Poznato je u literaturi da je francuski speleolog Paul Remi, obilazeći 1936. godine područje Sandžaka, Dalmacije, Crne Gore i Hercegovine, i skupljajući razne oblike pećinske faune, obišao i gornje kanale Đatla.
Detaljna istraživanja u pećini preduzeta su 2001. i 2003. godine u organizaciji SD „Ponir“, a u saradnji sa speleolozima „ASAK-a“ i Geografskim institutom „Jovan Cvijić“ SANU iz Beograda. Za vrijeme ovih akcija pećina je detaljno topografski premjerena, nacrtan plan i profil, a izvršeni su i alpinistički prodori u horizontalne kanale u završnoj jami („Vertikala perspektive“). Poslije posljednjih istraživanja ustanovljena je ukupna dužina podzemnih kanala od 1.970 metara, sa perspektivom otkrića novih kanala.
Ulaz u pećinu je velikih dimenzija. Sastoji se od velike polukružne dvorane formirane duž površina slojevitosti, salamanjem povlatnih slojeva. Slojevi iznad ulaza su različite debljine, prosječno oko 0,7 metara, a visina 15 metara.
„Glavni kanal“ ili „Kanal Antonija Lazića“ je najveći kanal gornjeg nivoa. Sastoji se od dva dijela ukupne dužine 185 metara. Cijelom dužinom kanala karakteristično je gotovo potpuno odsustvo akumulativnih oblika, dok su zidovi glatki i erodovani djelovanjem nekadašnjeg podzemnog toka.
„Austrijski kanal“ se račva sjeveroistočno od „Kanala Antonija Lazića“ i jedini se od svih kanala nalazi iznad glavnog kanala. Ukupna dužina ovog kanala, sa „Dvoranom Zelenih brda“, kojom se kanal i završava, iznosi 169 metara.
Od kanala donjeg nivoa najinteresantniji je „Kanal isušene podzemne rijeke“, koji je sa dužinom od 357 metara i najduži kanal pećine. Kanal ima tunelski oblik, karakterističan za većinu horizontalnih kanala ovog objekta. Dno kanala ispunjeno je velikim količinama tankih kora matične stijene, otpalih sa stropa. Na 134 metru, od početka kanala, nalaze se brojne nakupine kalcitnih iglica, kao i krupnih grozdova minerala kalcita. Centralni dio kanala je pregrađen niskim kanalom, čija je visina samo 0,4 metra, a dužina 25 metara. Iza njega kanali zadržavaju već pomenute osnovne karakteristike – tunelski oblik.
Pećina Đatlo danas više nije hidrološki aktivna. Podzemni tok spustio se u niže, nedostupne horizonte, a u pećini se javljaju samo prokapne vode.
Zaštićeno područje
[uredi | uredi izvor]Pećina Đatlo je proglašena zaštićenim područjem slijedećih karakteristika:[6][7][8][9]
- datum proglašenja: 7. 5. 2013. godine[1]
- IUCN kategorija zaštićenog područja: III - spomenik prirode[10]
- stepeni zaštite na cjelokupnoj teritoriji su: II
- površina: 13,4 ha
- upravljač: Općine Bileća i Gacko
- mjesto: Bileća, Gacko[11]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b "Odluka o zaštiti spomenika prirode "Pećina Đatlo"" (PDF). Službeni glasnik Republike Srpske, broj 35, 29.04.2013. Pristupljeno 9. 10. 2021.
- ^ "Registar zaštićenih područja u RS". Službeni glasnik RS br. 36/2008. Pristupljeno 9. 10. 2021.
- ^ "Spisak zaštićenih područja u RS". Arhivirano s originala, 8. 10. 2021. Pristupljeno 9. 10. 2021.
- ^ a b "Pećina Đatlo, RS, BiH". myrelar.wordpress.com. Pristupljeno 10. 10. 2021.
- ^ "Zaštićena područja RS - Pećina Đatlo"". e-priroda.rs.ba. Pristupljeno 10. 10. 2021.
- ^ "Pećina Đatlo". cin.ba. Pristupljeno 9. 10. 2021.
- ^ "Zaštićena područja prirode u Bosni i Hercegovini". mislioprirodi.ba. Pristupljeno 9. 10. 2021.
- ^ "Zaštićena područja u Bosni i Hercegovini". bih-chm-cbd.ba/. Arhivirano s originala, 27. 9. 2021. Pristupljeno 9. 10. 2021.
- ^ "Registar zaštićenih prirodnih područja". Republički zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa - nasljedje.org. Pristupljeno 9. 10. 2021.
- ^ "Zaštićena područja u BiH". WDPA- www.protectedplanet.net. Pristupljeno 9. 2. 2021.
- ^ "Zaštićena područja u BiH - Pećina Đatlo". cin.ba. Pristupljeno 9. 10. 2021.
Text is available under the CC BY-SA 4.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.
