Neuschwanstein (u prijevodu Novi labuđi kamen) je njemački dvorac na jugozapadu Bavarske u regiji Allgäu na području općine Schwangau kraj Füssena, kojeg je 1869. godine dao sagraditi bavarski kralj Ludovik II.

Jedan je od najpoznatijih dvoraca i romantičnih prizora na svijetu, te omiljeno turističko odredište. Građen je od 1869. do 1886. uglavnom u stilu njemačke romanike iz 13. vijeka, premda vrlo slobodno interpretirane. Pojedini su detalji preuzeti iz stvarnih zgrada, ali je dvorac u cjelini originalna građevina.

Prostire se na površini od 5.935 m² na nadmorskoj visini od 965 metara. Od planiranih 228 prostorija dovršeno je svega 15, a troškovi izgradnje dvorca iznosili su u trenutku Ludovikove smrti 6.180.047 maraka. U neposrednoj blizini nalazi se i obližnji dvorac Hohenschwangau.

Ludovikov otac Maksimilijan II je u blizini današnjeg dvorca Neuschwanstein 1837. godine kao svoju ljetnu rezidenciju sagradio dvorac Hohenschwangau i to u gotičkom stilu. U njemu je odrastao i mladi Ludwig gdje se upoznao i s Richardom Wagnerom čije su opere izrazito dojmile budućeg kralja. Na mjestu Hohenschwangaua nalazila se utvrda Schwanstein čije je ime Ludwig II. kasnije iskoristio za svoj novi dvorac. Na mjestu današnjeg dvorca Neuschwanstein nalazile su se također ruševine prijašnjeg dvorca koje su u potpunosti uklonjene pri izgradnji temelja novog dvorca građenog u stilu drevnih njemačkih vitezova. Dvorac je trebao postati privatno mjesto na kojem će u pozorišnim izvedbama oživljavati heroji Wagnerovih muzičkih drama.

Početne skice dvorca načinio je 1868. godine scenograf münchenskog dvorskog pozorišta Christian Jank, koje je u arhitektonske nacrte pretvorio Eduard Riedel, a s izgradnjom se započelo 1869. godine. Sama lokacija bila je veliki problem pri gradnji dvorca, jer se nalazila na oko 200 metara iznad postojeće ceste na bezvodnoj hridi. Pronađen je izvor koji je preusmjeren prema dvorcu u koji i danas uvire. Riedel je vodio radove sve do 1872. godine, a gradnju su do 1886. godine nastavila još dva arhitekta. Gradnja je obustavljena Ludwigovom smrću 1886. godine kada je većina dvorca već bila završena, kao i dekoracije kraljevskih odaja, ali drugi su interijeri ostali nedovršeni.

Pred kraj Drugog svjetskog rata u dvorcu su pohranjene zalihe zlata Deutsche Reichsbanke koje su posljednjih dana rata odvezene na do današnjih dana nepoznato mjesto. Prema nekim teorijama potopljene su u obližnjem jezeru Alatsee, ali te pretpostavke nikada nisu dokazane. Po završetku rata Bavarski državni arhiv koristio je pojedine prostorije dvorca za pohranu arhivskih spisa, spašenih ih porušenog Münchena.

Dvorac Neuschwanstein je jedno od najpoznatijih njemačkih turističkih odredišta koje godišnje posjeti oko 1,3 miliona turista. Uvršten je i na UNESCO-ovu listu Svjetske kulturne baštine. Poslužio je i kao uzor za bajkoviti dvorac u tematskim parkovima Disneylanda, kao i scenografija za brojne igrane filmove.

Schloss Neuschwanstein na Wikimedia Commonsu.

• Web stranice dvorca Neuschwanstein