Grkljan
Anatomija grkljana, prednji bočni izgled
Detalji
Latinski	Larynx
Identifikatori
TA	A06.2.01.001
FMA	55097
Anatomska terminologija

Grkljan, koji se obično naziva i govorna kutija, je organ na vrhu vrata koji je uključen u disanje, stvarajući zvuk i štiteći dušnik od aspiracije hrane. Grkljan sadrži glasničke nabore i manipulira visinom i jačinom zvuka, što je neophodno za fonaciju. Smješten je odmah ispod mjesta gdje se ždrijelni trakt razdvaja na dušnik i jednjak. Riječ grkljan dolazi od slične starogrčke riječi λάρυγξ – lárinks.^[1]

Grkljan se sastoji od hrskavica (tiroidna hrskavica, krikoidna hrskavica, parne aritenoidne hrskavice i epiglotis) i mišića. Čitav organ je s unutrašnje strane prekriven sluznicom.

Grkljan u obliku trokuta, sastoji se uglavnom od hrskavica koje su pričvršćene jedna za drugu i za okolne strukture mišićima ili vlaknastim i elastičnim komponentama tkiva. Obložen je trepljastom sluznicom. Šupljina larinksa proteže se od ulaza u obliku trokuta, epiglotisa, do kružnog izlaza na donjoj granici krikoidne hrskavice, gdje je kontinuirana sa lumenom dušnika.

Sluznica koja oblaže grkljan formira dva para bočnih nabora koji strše prema unutra u njegovu šupljinu. Gornji nabori nazivaju se vestibulski nabori. Oni se također ponekad nazivaju lažnim vokalnim naborima, iz prilično očiglednog razloga što nemaju nikakvu ulogu u vokalizaciji. Donji par služi kao vokalni nabor, koji proizvodi zvukove potrebne za govor i druge oblike vokalizacije. Vokalni nabori se ponekad nazivaju pravim vokalnim naborima ili jednostavno glasnim žicama (i često se pogrešno pišu kao „vokalni akordi“). Prorez poput lijeve i desne glasnice, nazvan rima glottidis, najuži je dio grkljana.

Vokalni nabori i prostor između njih (rima glottidis) zajedno su označeni kao glotis. Endoskopski prikaz vokalnih nabora i srodnih struktura.

Šupljina grkljana iznad vestibularnih nabora naziva se pretkomora. Sasvim srednji dio šupljine između vestibularnog i glasnog nabora je komora grkljana ili larinksa. Infraglotična šupljina je otvoreni prostor ispod glotisa.

U odraslih ljudi, grkljan se nalazi u prednjoj strani vrata na nivou vratnih pršljenova C3-C6. Povezuje donji dio ždrela (hipofarinksa) sa dušnikom. Grkljanski skelet sastoji se od šest hrskavica: tri pojedinačne (epiglotska, štitastaa i krikoidna i tri uparene (aritenoidne, kornulatne i klinaste). Hioidna kost nije dio grkljana, iako je grkljan ovješen o nju. Grkljan se pruža vertikalno od vrha epiglotisa do donje granice krikoidne hrskavice. Njegova unutrašnjost može se podijeliti na supraglotis, glotis i subglotis.

Stražnji pogled na grkljan; disartikulirane hrskavice (lijevo) i unutarnji mišići (desno)

Postoji šest hrskavica, tri nesparene i tri uparene, koje podupiru grkljan sisara i čine njegov skelet.

Nesparene hrskavice:

• Štitnjača: formira Adamovu jabučicu. Obično je veća kod muškaraca nego kod žena. Tireohioidna membrana je ligament povezan sa štitastom hrskavicom koja povezuje hrskavicu štitnjače sa hioidnom kosti. Podržava prednji dio grkljana.
• Krikoidna hrskavica je prsten hijalinske hrskavice koji čini donji zid grkljana. Pričvršćen je na vrh dušnika. Srednji krikotiroidni ligament povezuje krikoidnu hrskavicu sa štitnjačom.
• Epiglotis je veliki komad elastične hrskavice u obliku kašike. Tokom gutanja ždrijelo i grkljan se podižu. Podizanje ždrijela proširuje ga tako da prima hranu i piće; uzdizanje grkljana dovodi do pomicanja epiglotisa prema dolje i formiranja poklopca preko glotisa, zatvarajući ga.

Uparene hrskavice:

• Aritenoidna hrskavice: od ovih hrskavica, aritenoidne su najvažnije, jer utiču na položaj i napetost glasnica. To su trokutasti komadi većinom hijalinske hrskavice koji se nalaze na posterogornjoj granici krikoidne hrskavice.
• Kornikularne hrskavice: Komadići elastične hrskavice u obliku roga smješteni na vrhu svake aritenoidne hrskavice.
• Klinaste hrskavice: dijelovi elastične hrskavice u obliku palice smješteni ispred kornikulske hrskavice.

• Ždrijelo

Commons ima datoteke na temu: Grkljan