CLBA1
CLBA1 | |||||||||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Identifikatori | |||||||||||||||||||||||||
Aliasi | CLBA1 | ||||||||||||||||||||||||
Vanjski ID-jevi | MGI: 2443738 HomoloGene: 17077 GeneCards: CLBA1 | ||||||||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||||||||
Ortolozi | |||||||||||||||||||||||||
Vrste | Čovjek | Miš | |||||||||||||||||||||||
Entrez | |||||||||||||||||||||||||
Ensembl | |||||||||||||||||||||||||
UniProt | |||||||||||||||||||||||||
RefSeq (mRNK) | |||||||||||||||||||||||||
RefSeq (bjelančevina) | |||||||||||||||||||||||||
Lokacija (UCSC) | Chr 14: 104.99 – 105.01 Mb | Chr 12: 112.77 – 112.78 Mb | |||||||||||||||||||||||
PubMed pretraga | [3] | [4] | |||||||||||||||||||||||
Wikipodaci | |||||||||||||||||||||||||
|
Neokarakterizirani protein CLBA1 je protein koji je kod ljudi kodiran gen CLBA1.[5]
Aminokiselinska sekvenca
[uredi | uredi izvor]Dužina polipeptidnog lanca je 325 aminokiselina, a molekulska težina 35.690 Da.[6].
10 | 20 | 30 | 40 | 50 | ||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|
MQGRRELGGE | PLSDLQEEAA | SASLRVAPER | LSDDSLEWRR | TCPDLLLSDG | ||||
KASISMPREG | GSTCTARCPD | PGEHSSTWGE | FEGFRESSAK | SGQFSQSLEL | ||||
LEGPTEPQPP | RTTSAPKECS | SHQPCQGGPW | VTGTSAVPPS | EPILSYENIL | ||||
KCAFQEITVQ | QAAEDVSTID | HFLEISSEEK | PGVERVHKLC | NESRKLWRAL | ||||
QSIHTTSTSQ | RLWSESRCQE | NFFLVLGIDA | AQKNLSGGQG | HIMEDCDLKE | ||||
PEGLLTVSSF | CLQHCKALIQ | TKLSGPPGSK | QGRLMTCSRF | LKTPSCGGGQ | ||||
HITIPRKRMF | TPRKLKLTLF | NSDVC |
- Simboli
C: Cistein
D: Asparaginska kiselina
E: Glutaminska kiselina
F: Fenilalanin
G: Glicin
H: Histidin
I: Izoleucin
K: Lizin
L: Leucin
M: Metionin
N: Asparagin
P: Prolin
Q: Glutamin
R: Arginin
S: Serin
T: Treonin
V: Valin
W: Triptofan
Y: Tirozin
Funkcija
[uredi | uredi izvor]Efekti gena CLBA1 proučavami su na učincima talogene transplantacije hematopoetskih matičnih ćelija (HSCT). Pokazao se da je imunski sistem sposoban iskorijeniti akutnu mijeloidnu leukemiju (AML). Ovo znanje, zajedno s identifikacijom ciljnih antigena protiv kojih su usmjereni imunski dgovori na antileukemiju, pružilo je snažan podsticaj razvoju antigen-ciljane imunoterapije AML. Uspjeh bilo koje antigen-specifične imunoterapijske strategije kritično ovisi o izboru ciljnog antigena. Idealne molekule za imunsko ciljanje u AML su oni koji su: (1) specifični za leukemiju, (2) eksprimirani u većini leukemijskih eksplozija, uključujući leukemijske matične ćelije, (3) važni za leukemijski fenotip, (4) imunogeni i (5) klinički efikasni. U ovom pregledu učinjen je sveobuhvatan pregled tumorskih antigena povezanih s AML-om i procjenjena njihova primjenjivost na imunoterapiju prema pet gore navedenih kriterija. Na ovaj način želimo olakšati odabir odgovarajućih ciljnih antigena, što je zadatak koji postaje sve izazovniji s obzirom na veliki broj identificiranih antigena i brzi tempo kojim se otkrivaju novi ciljevi. Dobijeni rezultati namijenjeni su usmjeravanju racionalnog dizajna budućih antigen-specifičnih imunoterapijskih ispitivanja, koja bi mogla dovesti do novih ntileukemijskih terapija s više selektivnosti i većom efikasnošću.
Iako se postojeće znanje o ulozi imunskog sistema u kontroli AML još uvijek razvija, dobro je utvrđeno da ćelije AML, kao i mnoge druge kancerske, pokazuju tumorske antigene koji mogu pokrenuti antileukemijski imunski odgovor. U dvije decenije nakon otkrića prvog tumorskog antigena (TAA) povezanog u melanomu, okarakteriziran je znatan broj antigena povezanih s AML-om. To je podstaknulo razvoj antigenom usmjerenih pristupa imunoterapiji za AML, koji se mogu podijeliti u dvije glavne strategije: 'aktivnu' specifičnu imunoterapiju (odnosno vakcinaciju ciljanim antigenom) i 'pasivnu' imunoterapiju (odnosno usvojeni transfer antigena-reaktivnih T-ćelija, kao u kontekstu alogenih HSCT ili infuzijom donornih limfocita (DLI).
Sa sve većim brojem identificiranih TAA, selekcija odgovarajućih ciljnih antigena u dizajnu protokola imunoterapije postaje zastrašujući, ali neophodan zadatak, jer je djelotvornost antigen-specifične imunoterapije ovisna o upotrebi imunokompetentnog ciljnog antigena, koji može biti prepoznat putem imunskog sistema i izazvati zaštitne antitumorske imunske reakcije.[7]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b c GRCh38: Ensembl release 89: ENSG00000140104 - Ensembl, maj 2017
- ^ a b c GRCm38: Ensembl release 89: ENSMUSG00000037594 - Ensembl, maj 2017
- ^ "Human PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
- ^ "Mouse PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
- ^ "Entrez Gene: C14orf79 chromosome 14 open reading frame 79".
- ^ "UniProt, Q96F83". Pristupljeno 22. 7. 2021.
- ^ S Anguille, V F Van Tendeloo, Z N Berneman (2012): Leukemia-associated antigens and their relevance to the immunotherapy of acute myeloid leukemia. Leukemia, 26: 2186–2196.
Dopunska literatura
[uredi | uredi izvor]- Guinn BA, Bland EA, Lodi U, et al. (2005). "Humoral detection of leukaemia-associated antigens in presentation acute myeloid leukaemia". Biochem. Biophys. Res. Commun. 335 (4): 1293–304. doi:10.1016/j.bbrc.2005.08.024. PMID 16112646.
- Gerhard DS, Wagner L, Feingold EA, et al. (2004). "The status, quality, and expansion of the NIH full-length cDNA project: the Mammalian Gene Collection (MGC)". Genome Res. 14 (10B): 2121–7. doi:10.1101/gr.2596504. PMC 528928. PMID 15489334.
- Ota T, Suzuki Y, Nishikawa T, et al. (2004). "Complete sequencing and characterization of 21,243 full-length human cDNAs". Nat. Genet. 36 (1): 40–5. doi:10.1038/ng1285. PMID 14702039.
- Heilig R, Eckenberg R, Petit JL, et al. (2003). "The DNA sequence and analysis of human chromosome 14". Nature. 421 (6923): 601–7. doi:10.1038/nature01348. PMID 12508121.
- Strausberg RL, Feingold EA, Grouse LH, et al. (2003). "Generation and initial analysis of more than 15,000 full-length human and mouse cDNA sequences". Proc. Natl. Acad. Sci. U.S.A. 99 (26): 16899–903. doi:10.1073/pnas.242603899. PMC 139241. PMID 12477932.
- Yu W, Andersson B, Worley KC, et al. (1997). "Large-scale concatenation cDNA sequencing". Genome Res. 7 (4): 353–8. doi:10.1101/gr.7.4.353. PMC 139146. PMID 9110174.
- Andersson B, Wentland MA, Ricafrente JY, et al. (1996). "A "double adaptor" method for improved shotgun library construction". Anal. Biochem. 236 (1): 107–13. doi:10.1006/abio.1996.0138. PMID 8619474.
Vanjski linkovi
[uredi | uredi izvor]- Lokacija ljudskog genoma C14orf79 i stranica sa detaljima o genu C14orf79 u UCSC Genome Browseru.
Text is available under the CC BY-SA 4.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.