For faster navigation, this Iframe is preloading the Wikiwand page for Američko-britanska konferencija (ABC-1).

Američko-britanska konferencija (ABC-1)

Konferencija američkog i britanskog vojnog osoblja bila je niz tajnih rasprava između članova vojnog osoblja Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije o američkoj, britanskoj i kanadskoj (ABC) vojnoj koordinaciji u slučaju ulaska SAD-a u Drugi svjetski rat. Konferencija je održana u Washingtonu, D.C. od 29. januara do 27. marta 1941. i zaključena je izvještajem pod naslovom "ABC-1" koji je dva dana kasnije prešutno odobrio predsjednik Franklin D. Roosevelt.[1]

Dogovori postignuti na konferenciji

[uredi | uredi izvor]

Sjedinjene Američke Države su pristale na tajne razgovore osoblja sa Ujedinjenim Kraljevstvom i Kanadom 1940., ali su ih odgodile sve do predsjedničkih izbora u Sjedinjenim Američkim Državama 1940. zbog obećanja Franklina D. Roosevelta u kampanji protiv direktnog uplitanja SAD-a u Drugi svjetski rat. Nakon što je Roosevelt odnio uvjerljivu pobjedu protiv Wendella Willkieja, dogovoreno je da oni počnu ubrzo nakon njegove treće inauguracije u januaru 1941. godine.[2]

Izvještaj o Konferenciji američkog i britanskog štaba iz 1941. utvrdio je opšte vojne principe, resurse i strategije raspoređivanja za zajedničku vojnu strategiju saveznika. Sjedinjene Američke Države su svoje prijedloge zasnivale na Plan-Dog-Memorandumu Harolda R. Starka u kojem se zagovara brzi poraz nacističke Njemačke, koji je postavio temelje za veliku strategiju "Evropa na prvom mjestu". Britanski pristup nacističkom problemu razlikovao se od prvobitnog američkog plana. Britanci su u početku pozivali na Sun Tzu pristup napada na bokove i periferiju nacističkih interesa (Sjeverna Afrika, Bliski istok, itd.). Nasuprot tome, SAD su, slijedeći pristup zasnovan na idejama švicarskog generala i vojnog teoretičara iz 18. vijeka Antoinea-Henrija Jominija, tražile su masovni udar u masovnoj borbi s Wehrmachtom.[3] Plan je pretpostavljao da će, ako SAD krenu u rat s nacističkom Njemačkom, vjerovatno ući u rat i sa fašističkom Italijom i carskim Japanom. U općim principima sporazuma je navedeno da:

  • Teritorijalni interes Amerike bio je u zapadnoj hemisferi;
  • Sigurnost Britanskog Commonwealtha mora se održavati u svim okolnostima, uključujući zadržavanje pozicije na Dalekom istoku;
  • Sigurnost pomorskih komunikacija između savezničkih sila bila je od suštinskog značaja.

Ofanzivne politike su uključivale:

  • "Ranu eliminaciju" fašističke Italije kao partnera Sila Osovine;
  • Podrška neutralnim silama i pokreti otpora Silama Osovine;
  • Trajne zračne ofanzive za uništavanje vojne moći Sila Osovine;
  • Povećanje snaga za eventualnu ofanzivu na Njemačku i zauzimanje položaja sa kojih će se pokrenuti ofanziva;
  • Atlantski i evropski prostori bili su "odlučujuće poprište" i kao takvi će biti primarni fokus američkih vojnih napora, iako je uočen "veliki značaj" Bliskog istoka i Afrike.

Konačno, ako bi Japan ušao u rat, vojna strategija na Dalekom istoku bi bila odbrambena.[4] Iako sporazum s Konferencije američkog i britanskog vojnog osoblja ("ABC-1") nije bio vojni savez, on je ipak značio da se Sjedinjene Američke Države spremaju ući u rat na strani savezničkih sila, da će Sjedinjene Američke Države uložiti sve napore da održe sigurnost Britanskog Commonwealtha, i da je vojska Sjedinjenih Američkih Država izmijenila postojeće ratne planove (npr. Raznobojno označeni ratni planovi Sjedinjenih Američkih Država) kako bi ostvarila vojnu integraciju i saradnju s drugim nacijama.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Powaski, Ronald E. (1991). Toward an entangling alliance : American isolationism, internationalism, and Europe, 1901-1950. Greenwood Press. str. 95–7. ISBN 9780313272745.
  2. ^ Roberts, Andrew (2009). Masters and Commanders: The Military Geniuses Who Led the West to Victory in World War II (1 izd.). London: Penguin Books. str. 45. ISBN 978-0-141-02926-9 – preko Archive Foundation.
  3. ^ Matloff, Maurice (1986). Allied Strategy in Europe, 1939-1945. Princeton, NJ: Princeton University Press. str. 680–682.
  4. ^ Watson, Mark Skinner (1991). "Chapter 12, Coordination with Britain". Chief of Staff: Pre-war Plans and Preparation. United States Army in World War II. United States Army Center of Military History. str. 375–82. CMH Pub 1-1.
{{bottomLinkPreText}} {{bottomLinkText}}
Američko-britanska konferencija (ABC-1)
Listen to this article

This browser is not supported by Wikiwand :(
Wikiwand requires a browser with modern capabilities in order to provide you with the best reading experience.
Please download and use one of the following browsers:

This article was just edited, click to reload
This article has been deleted on Wikipedia (Why?)

Back to homepage

Please click Add in the dialog above
Please click Allow in the top-left corner,
then click Install Now in the dialog
Please click Open in the download dialog,
then click Install
Please click the "Downloads" icon in the Safari toolbar, open the first download in the list,
then click Install
{{::$root.activation.text}}

Install Wikiwand

Install on Chrome Install on Firefox
Don't forget to rate us

Tell your friends about Wikiwand!

Gmail Facebook Twitter Link

Enjoying Wikiwand?

Tell your friends and spread the love:
Share on Gmail Share on Facebook Share on Twitter Share on Buffer

Our magic isn't perfect

You can help our automatic cover photo selection by reporting an unsuitable photo.

This photo is visually disturbing This photo is not a good choice

Thank you for helping!


Your input will affect cover photo selection, along with input from other users.

X

Get ready for Wikiwand 2.0 🎉! the new version arrives on September 1st! Don't want to wait?