For faster navigation, this Iframe is preloading the Wikiwand page for Scilitanski mučenici.

Scilitanski mučenici

Izvor: Wikipedija

Scilitanski mučenici su bili dvanaest kršćana - sedam muškaraca i pet žena - iz drevnog grada Scilijum u rimskoj provinciji Africi, koji su 17. jula 180. pogubljeni od strane vlasti zbog ispovijedanja zabranjene kršćanske vjere. Zapis o njihovom mučeništvu (Acta martyrum), temeljen na rimskim sudskim dokumentima, predstavlja prvo korištenje latinskog jezika od strane kršćana, kao i prvi spomen kršćana u Sjeverozapadnoj Africi.

Rimokatolička crkva ih slavi 17. jula.

Mučeništvo

[uredi | uredi kod]

Rimski zvaničnici, koji su imali neprijatnu dužnost da naređuju pogubljenja zbog nepokornosti, su često pokušavali da ubede optužene da spasu svoje živote.[1] Izveštaj iz Severne Afrike opisuje kako je prokonzul Saturnin, suočen sa devet muškaraca i tri žene koji su bili optuženi da su hrišćani, postupio da bi im spasao živote, rekavši:

Ako se urazumite, dobićete oproštaj od našeg cara gospodara ... I mi smo religiozni ljudi, a naša religija je jednostavna: Mi se zaklinjemo genijem našeg gospodara cara i molimo se za njegovo zdravlje — kao što i vi treba da učinite.[2]

Naišavši na njihovu odlučnu odbojnost, Saturnin je upitao: »Možda vam je potrebno još vremena da ponovo razmislite?« Sperat, jedan od optuženih, odgovorio je: »U tako pravednoj stvari nema potrebe da se razmišlja.« Uprkos tome, prokonzul je odredio tridesetodnevno odlaganje uz reči: »Razmislite.« Ali posle trideset dana, nakon ispitivanja optuženih, Saturnin je bio primoran da izda naređenje:

S obzirom na to da su Sperat, Narzal, Kitin, Donata, Vestija, Sekunda i ostali priznali da su živeli u skladu sa običajima hrišćana, i s obzirom na to da su, iako im je bila data prilika da se vrate rimskom načinu, ostali uporni u svojoj tvrdoglavosti, osuđuju se stoga da budu pogubljeni mačem.[3]

Sperat je rekao: »Hvala Bogu!« Narzal je rekao: »Danas smo mučenici na nebu. Neka je hvala Bogu!«

Stari Rimljani najčešće nisu razumeli hrišćansko srljanje u smrt, a ovakvo ponašanje izazvalo je prezir cara stoika Marka Aurelija, koji je prezirao hrišćane kao morbidne i zavedene egzibicioniste.[1]

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. 1,0 1,1 Elejn Pejgels - Gnostička evanđelja (scribd)
  2. »Dela skilitskih mučenika« 1—3, u: CHRISTIAN MARTYRS, 86—87.
  3. »Dela skilitskih mučenika«, 14, u: CHRISTIAN MARTYRS, 88—89.

Eksterni linkovi

[uredi | uredi kod]
{{bottomLinkPreText}} {{bottomLinkText}}
Scilitanski mučenici
Listen to this article

This browser is not supported by Wikiwand :(
Wikiwand requires a browser with modern capabilities in order to provide you with the best reading experience.
Please download and use one of the following browsers:

This article was just edited, click to reload
This article has been deleted on Wikipedia (Why?)

Back to homepage

Please click Add in the dialog above
Please click Allow in the top-left corner,
then click Install Now in the dialog
Please click Open in the download dialog,
then click Install
Please click the "Downloads" icon in the Safari toolbar, open the first download in the list,
then click Install
{{::$root.activation.text}}

Install Wikiwand

Install on Chrome Install on Firefox
Don't forget to rate us

Tell your friends about Wikiwand!

Gmail Facebook Twitter Link

Enjoying Wikiwand?

Tell your friends and spread the love:
Share on Gmail Share on Facebook Share on Twitter Share on Buffer

Our magic isn't perfect

You can help our automatic cover photo selection by reporting an unsuitable photo.

This photo is visually disturbing This photo is not a good choice

Thank you for helping!


Your input will affect cover photo selection, along with input from other users.

X

Get ready for Wikiwand 2.0 🎉! the new version arrives on September 1st! Don't want to wait?