Samoopredjeljenje
Izvor: Wikipedija
Pravo naroda na samoopredijeljenje (njemački: Selbstbestimmungsrecht der Völker) skraćeno, samoopredijeljenje ili samoodređenje, jest načelo međunarodnog prava prema kome svaka nacija ima pravo odrediti vlastiti suvereni status i međunarodni politički status bez vanjskog pritiska ili uticaja. Pod time se tradicionalno podrazumijevaju sljedeća prava: pravo na otcjepljenje i stvaranje nezavisne nacionalne države, pravo na ujedinjenje sa drugim narodima, pravo na ekonomsko samoopredeljenje, kao i pravo na izbor društvenog i političkog uređenja.
Koncept je početkom 1918. popularizirao američki predsjednik Woodrow Wilson u svojih znamenitih 14 tačaka kao jedno od načela po kome bi se trebao urediti svijet nakon prvog svjetskog rata. U praksi je, međutim, ostvarivanje tog načela bilo otežano time što ono ne predviđa na koji se način ono treba koristiti, odnosno koji i kakav entitet se može smatrati nacijom. Štoviše, samoopredjeljenje je samo jedan od mnogih principa koji se koriste za određivanje međunarodnih granica.[1]
Povelja Ujedinjenih naroda spominje pravo na samoodređenje naroda u člancima 1 i 55, no bez definicije pojma.
- ↑ Sebastian Anstis, The Normative Bases of the Global Territorial Order, Diplomacy & Statecraft, Volume 21, no. 2 (June 2010), pp. 306–323.
- selfdetermination.net Arhivirano 2021-02-26 na Wayback Machine-u s daljnim linkovima
Text is available under the CC BY-SA 4.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.
