Razmjena zarobljenika u najširem smislu označava proces prilikom koga dvije međusobno sukobljene grupe ljudi istovremeno, i u skladu s međusobno postignutim dogovorom, puštaju ili predaju pripadnike druge strane koje su bili držali u zarobljeništvu, pritvoru ili im na neki drugi način ograničili slobodu kretanja. Postoje razni oblici razmjena zarobljenika, a pod tim pojmom se najčešće podrazumijevaju sporazumi između država, odnosno zaraćenih strana u oružanom sukobu, pri čemu su predmet razmjene ratni zarobljenici. Razmjene se obično vrše nakon završetka sukoba ili uspostave primirja, odnosno kao dio mirovnog sporazuma; nekada se mogu vršiti i tokom samog oružanog sukoba, pri čemu se sam proces razmjene vrši na neutralnom području ili na tzv. ničijoj zemlji uz odgovarajući prekid neprijateljstava. Motivi za razmjenu zarobljenika mogu biti različiti - od nastojanja da se spašavanjem vlastitih zarobljenika pojača moral ili steknu obavještajni podaci, preko nastojanja da se puštanjem neprijateljskih zarobljenika otklone vlastiti logistički i sigurnosni problemi, pa do nastojanja da se stekne propagandna prednost u neutralnoj javnosti.

Razmjene zarobljenika u ratu reguliraju Ženevske konvencije.

Razmjene zarobljenika se mogu odvijati i među stranama koje nisu u formalnom sukobu, za što je možda najbolji primjer hladni rat kada su se na berlinskom mostu Glienicke, koji je dijelio Zapadni i Istočni Berlin, odvijale razmjene osuđenih špijuna i političkih zatvorenika.