Pistis Sofija
Izvor: Wikipedija
Pistis Sophia (gr. πίστις - „vera“, σοφία - „mudrost“, doslovno »Vera Mudrost«) je ranohrišćanski gnostički spis iz 3. vijeka.
Djelo je nastalo u Egiptu, po svoj prilici u krugu tzv. barbelo-gnostika.[1]
Ime »Pistis Sophia« dali su tekstu prvi izdavači g. 1851. (Schwartze i Petermann); tekst je pronađen u koptskom kodeksu Codex Askewianus, koji se nalazi u Brit. Mus. (Add. 5114). Kodeks potječe iz druge polovice 4. vijeka (C. Schmidt). Izvornik je morao biti napisan na grčkom jeziku.[1]
Kasnije je djelo otkriveno i u okviru knjižnice Nag Hamadi 1945.
Cijeli je rukopis razdijeljen na četiri knjige: četvrta knjiga sadrži Isusove razgovore s učenicima odmah poslije uskrsnuća, a prve tri donose razgovore, čini se, iz 11. godine poslije uskrsnuća; zastupa se da je Isus 11 godina poslije uskrsnuća održavao veze s učenicima.[1] Glavni su Isusovi sugovornici Ivan i Marija Magdalena. Prve tri knjige govore o sudbini, padu i otkupljenju duhovnog bića nazvanog Pistis Sophia, koje je iz 13. eona palo u materiju, odakle ga Isus spasava i odvodi na njegovo pravo mjesto, među 24 Nevidljiva; četvrta knjiga, kao zasebna cjelina, govori o sudbini duše poslije smrti i o misterijima pomoću kojih će ona izbjeći arhontima.[1]
Pistis Sofia sadrži i raspravu između Petra i Marije Magdalene. Petar se žali da Marija dominira razgovorom s Isusom i istiskuje zakonit prioritet Petra i apostola.[2] On podstiče Isusa da je ućutka, ali biva prekoren. Kasnije, Marija priznaje Isusu da se jedva usuđuje da govori s njim slobodno zbog Petra:
Petar čini da oklevam; plašim ga se zato što on mrzi ženski rod.[3]
Isus odgovara da koga god Duh nadahnjuje, božanski je određen da govori, bilo da je muškarac ili žena.[2]
Koestlin je g. 1854. zaključio da je riječ o dva različita spisa. Cijeli je rukopis razdijeljen na četiri knjige: prve tri tvore jedno djelo, a četvrta drugo. Za prvo djelo može se iz rukopisa izvući naslov »Knjige Spasiteljeve« (Teucha tou soteros), a drugo nema naslova. Kritika misli da je drugo djelo (tj. četvrta knjiga) po postanku ranije (iz prve polovice III st.), a prvo kasnije (iz druge polovice III st.).[1]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Tomislav J. Šagi-Bunić - Povijest kršćanske literature (svezak I) (scribd)
- ↑ 2,0 2,1 Elejn Pejgels - Gnostička evanđelja (scribd)
- ↑ Pistis Sophia 36,71.
- (en) Pistis Sophia (gnosis.org)
- (en) Pistis Sophia (early christian writings)
- (en) Pistis Sophia (sacred-texts.com)
Text is available under the CC BY-SA 4.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.
