Nikola Gazdić Osobne informacije Nadimak Janjčić Rođenje Rođen je prije 1900. Smrt 22. svibnja 1921. Split, Hrvatska Pozicija napadač Profesionalni klubovi* Godina Klub Nastupi (golovi) 1913. - 1921. HNK Hajduk Split 005 0(14)
Napomene
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima broje se samo za ligu iz koje je klub.

Nikola Gazdić (Split, rođen sredinom 1890-tih; - 22. svibnja 1921.), Hajdukov igrač na mjestu napadača. Smatra se jednim od najboljih igrača Hajduka, prva je Hajdukova legenda i prvi ljubimac publike, kojeg su od milja zbog kovrčave (ricaste) kose nazivali Janjčić, a po njegovoj ricastoj kosi u seriji Velo misto odigrao ga je lik koji nosi ime Rico.

Njegov točan datum rođenja nije poznat, jer je u momčadi Hajduka već 1912. da bi 1919. za Hajduk zabio svoj stoti gol u 91 nastupu; ukupno 106 do njegove prerane tragične smrti. Hrvatski sportski leksikon navodi 1900. ^[1] što bi bilo nemoguće da je u tim godinama nastupio kao igrač za Hajduk, a da je stariji vidi se i po slikama.

Njegova tragedija počinje 1919. kada su Hajduku kola krenula nizbrdo izgubivši nekoliko utakmica, za što je javnost optužila Janjčića da sabotira utakmice, na što je uprava Hajduka i nasjela te ga izbacila iz kluba.

Gazdić od sramote (kako piše Smoje) bježi čak u Beograd gdje je proveo sve do uzvratne utakmice protiv Građanskog od kojega su izgubili s 4:0. Gazdić iz Beograda moli u pismima da ga prime natrag u klub, te su na kraju i popustili.

Ta uzvratna utakmica protiv Građanskog odigrana je 1921., a Gazdić je igrao kao nikada, nitko ga nije mogao zaustaviti u napadima. Poveli su gosti u 15. minuti pogotkom Graneca, a izjednačio je Gazdić spektakularnim golom. Kada je prilikom jednog napada bio srušen pred protivničkim golom dosuđen je jedanaesterac iz kojega je Mantler realizirao pobjednički zgoditak. Utakmica je završila s 2:1 za Hajduk. Navijači su poludili od sreće i odnijeli Gazdića na rukama u svlačionicu.

Vjerojatno zbog teškog napora kojem je bio izložen i bolesti Gazdić je počeo bljuvati krv nakon čega je nešto kasnije i umro.

Gazdić je odigrao 91 utakmicu i to 5 službenih u Splitskom podsavezu s 14 zgoditaka i 86 prijateljskih s 92 zgoditka. Prvi službeni nastup bio je protiv Borca 28. ožujka 1920. koju je Hajduk dobio s 8:0, a Gazdić je na njoj zabio 4 gola, a ostala 4 su dali Machiedo 2 i po 1 Pilić i Hochmann. U toj utakmici nastupili su uz njega i Kaliterna (branka), Šitić, Dujmović, Prokeš, Tagliafero, Righi, Borovčić Kurir, Pilić, Hochmann i Machiedo.

Pokopan je na starom groblju na Sustipanu koje su općinske vlasti uklonile 1959.-1960. godine^[2]. O Gazdiću je pisao Miljenko Smoje u svojoj knjizi "Hajdučka legenda", izdanoj 1971., kao i Damir Škarpa u "Štoriji o balunu", posvećenoj Hajduku.

Do 1920. godine sve utakmice bile su prijateljske. Tek osnutkom Splitskog nogometnog podsaveza počinju natjecateljske utakmice pa mu je prvi službeni nastup u natjecanju bio tek 28. ožujka 1920., i odmah je zabio 4 zgoditka. Prvi je igrač Hajduka koji je postigao preko 100 zgoditaka.

• I campioni di Spalato un osso duro per tutti Arhivirano 2011-07-13 na Wayback Machine-u (it)

• "Klub neka se Hajduk zove!"