Navrtka (matica) je mašinski element koji ima otvor ili rupu sa navojem. Navrtka se u većini slučajeva koristi u kombinaciji sa odgovarajućim vijkom kako bi se spojili različiti mašinski elementi. Ova dva elementa su spojena zajedno zahvaljujući sili trenja između vijka i navrtke i površinskom pritisku između navrtke i elementa koji se spaja ovom vezom. Ukoliko su vijak i navrtka izloženi vibracijama često se koriste dodatni mašinski elementi kako bi se sprečilo neželjeno otpuštanje ovih navojnih elemenata (elastična podloška, rascepka i sl.). Ukoliko je poželjno osiguranje navojnog spoja bez dodatnih elemenata, koriste se samoosiguravajuće navrtke, koje pomoću različitih konstruktivnih rešenja povećavaju trenje u navoju ili na neki drugi način ne dozvoljavaju popuštanje navojnog spoja.

Kao i kod vijaka i navrtka može imati levi ili desni (najčešće u upotrebi) navoj.

Prema obliku, navrtka može biti:

• Šestougaona (najčešće u upotrebi)
• Kvadratna
• Leptir navrtka
• T navrtka
• Slepa navrtka („kapica“)
• „Unit“ navrtka
• Navrtka sa žljebovima
• Navrtka za zavarivanje

Prema načinu osiguranja od odvrtanja, može biti:

• Sa plastičnim prstenom
• Sa žljebovima za rascepku
• Sa nazubljenim prstenom

• Vijak
• Podloška

• http://www.jus.org.yu Arhivirano 2010-01-11 na Wayback Machine-u
• Katalog Wurth
• Bojan Kraut (1982), Strojarski priručnik, Tehnička knjiga Zagreb
• Lionel S. Marks (1951), Mechanical Engineers' Handbook, McGraw-Hill Publishing Company Ltd., London

Navrtka na Wikimedijinoj ostavi