Louis XVIII od Francuske
Izvor: Wikipedija
Luj XVIII. (Versailles, 17. studenog 1755. - Pariz,16. rujna 1824.), kralj Francuske od 1814.-1824. godine.
.jpg)
Ovaj kralj pravog imena Luj-Stanislav-Ksavier je bio unuk Luja XV. i brat giljotiniranog Luja XVI.. Na čelo dinastije Bourbon dolazi 1795. godine nakon smrti bratovog sina takozvanog Luja XVII.
U prvom razdoblju Francuske revolucije Luj XVIII. se nalazio u Francuskoj koju napušta bježeći 1791. godine u dogovoru s Lujom XVI.. Za razliku od kraljevskog brata, uspješno je pobjegao, dok je ovaj bio uhvaćen i kasnije giljotiniran.
Tokom više od dvadeset sljedećih godina samoproglašeni kralj Luj XVIII. živi od kraljevskih milostinja na dvorovima u Rusiju i Engleskoj s izgubljenom nadom u osvajanje krune. Sudbina mu se ipak neočekivano nasmješila katastrofalnom invazijom Rusije od strane Napoleona. Poslije tamošnjeg njegovog poraza slijede još dvije slične poražavajuće godine koje završavaju ulaskom protufrancuske koalicije u Pariz.
Uvjet za ponudu krune Luju XVIII. nakon Napoleonovog poraza 1814. godine je bilo je prihvaćanje ustavne i parlamentarne monarhije. Iako on to prvobitno potpisuje tokom svoje prve godine na vlasti dolazi do reformi koje potkopavaju njegova obećanja. Rezultat toga je da u trenutku iskrcavanja Napoleona s Elbe 1815. godine nitko nije htio boriti za novog kraljevskog diktatora.
Kada je nakon samo 100 dana carski uzurpator bio pobijeđen od nove europske koalicije Luj XVIII. se opet vratio na vlast. Sadašnja njegova vladavina je bila puno pažljivija, opreznija prema željama vlastitih podanika. Koliko god je ovaj kralj mrzio nametnuti Ustav nije imao hrabrosti ukinuti ga.
"Francuska" pod vladavinom Luja XVIII. opet postaje europska velesila što uspješno dokazuje vojna intervencija u Španjolskoj tokom posljednje dvije godine života ovog kralja. Francuski vojnici u tom svom pohodu osvajaju cijelu Španjolsku oslobađajući tamošnjeg kralja Ferdinanda VII. od revolucionara koji su osvojili vlast u zemlji.
Brojčana oznaka ovog kralja uz ime dolazi po tome što on neprihvaća odluku parlamenta o proglašenju republike što znači da je u skladu s tim nasljednik Luja XVI. je njegov sin Luj XVII. Stvarni razlog prihvaćanja ove brojčane oznake možemo naći u tome da je on osamnaesti istoimeni vođa dinastije Bourbon.
Definitivna pohvala ovom kralju je kako nakon njegove smrti 16. rujna 1824. dolazi do jedine regularne primopredaje vlasti u Francuskoj tokom cijelog XIX. stoljeća.
| Prethodnik: Napoleon II. Bonaparte, car Francuske |
Kralj Francuske | Nasljednici: Karlo X. |
| Merovinzi (428–751) |
|
|---|---|
| Karolinzi (843–888, 898–922, 936–987) |
|
| Robertovci (888–898, 922–923) | |
| Bosonidi (923–936) |
|
| Dinastija Capet (987–1328) |
|
| Dinastija Valois (1328–1498) |
|
| Dinastija Valois-Orléans (1498–1515) |
|
| Dinastija Valois-Angoulême (1515–1589) |
|
| Dinastija Bourbon (1589–1792, 1814-1815, 1815-1830) |
|
| Dinastija Bonaparte Prvo Carstvo (1804–1814, 1815) |
|
| Dinastija Orléans Julska Monarhija (1830–1848) |
|
| Dinastija Bonaparte Drugo Carstvo (1852–1870) |
|
Upitni ili osporavani vladari napisani su italikom | |
Text is available under the CC BY-SA 4.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.
