Ivan V. ( 6. rujna 1666. - 8. veljače 1696. ) je bio car Rusije zajedno s Petrom Velikim od svibnja 1682. godine.

Smrću Ivanova brata Fjodora III. 7. svibnja 1682. godine bez djece on je kao najstariji preživjeli sin Alekseja I. trebao postati automatizmom novi car. U pokušaju da se to spriječi njegova maćeha je izvršila državni udar i na prijestolje postavila svoga sina Petra Velikog . Na tu vijest simpatizeri pokojne Ivanove majke su odlučili izvršiti protuudar uz pomoć vojske i stanovnika Moskve . Vojni garnizon u Moskvi se pod utjecajem lojalista pobunio 25. svibnja 1682. godine, a šest dana poslije je uz narodnu pomoć osvojio Kremlj. Nakon tako izvršenog protuudara Ivan V. je proglašen vrhovnim carem dok je Petar degradiran na poziciju mlađeg cara.

Bez obzira na taj zaverenički uspjeh niti najvatrenije pristalice novoga cara nisu mogle sakriti činjenicu kako je on bio fizički i psihički invalid koji nikada neće biti u stanju direktno upravljati državom. Kako bi se to ispravilo njegova i Petrova sestra Sofija je proglašena carskim regentom. Kako su se prvobitno od sadašnjeg dvora organizirane ulične demonstracije svidjele avanturistima jedan od njih je pokušao novim jurišem na Kremlj u jesen 1682. godine osvojiti vlast. Tada su oba cara i regent jedva uspjela pobjeći iz Moskve koja pada u ruke pobunjenika. Tijekom sljedećih mjeseci ova buna je ugušena nakon čega dolazi do uspostave unutrašnjeg mira. Sofija je potom tijekom svojih 7 regentskih godina reformama smanjila represivne mjere protiv odbjeglih kmetova, sklopila vječiti mir s Poljskom , nepovoljni mir s Kinom i počela dugotrajni rat protiv Turske .

Ivan V. ili točnije Sofija u ime Rusije objavljuje za sebe nesretni rat Turskoj 1686. godine. Tri godine potom velika ruska vojska od 150 tisuća vojnika je napala Krimski kanat. U bitkama što uslijeđuju postavljeni cilj nije bio postignut što je stvorilo pitanje o uspravljački sposobnima Sofije za upravljanje državom. Vidjevši da gubi vlast zbog punoljetnosti Petra Velikog i vojnih neuspjeha ona prvo pokušava organizirati novu narodnu bunu. Kada to propada dolazi do postavljanja pitanju Ivanu želi li on da Sofija vlada u njegovo ime ili da vrhovnu vlast preuzme Petar. Pošto on izabire brata dolazi do formalne abdikacije i njegovog carskog degradiranja na drugu poziciju u ljeto 1689. godine.

Sljedećih sedam godina on živi sa svojom ženom u samoizolaciji na dvoru dok mu zdravlje na očigled svih propada. Tri godine prije smrti strani diplomati u svojim izvještajima ga opisuju kao senilnog, teškog pokretljivog i gotovo slijepog. Ivan je umro u dubokoj biološkoj starosti 8. veljača 1696. bez obzira na svojih niti dovršenih 30 godine.

Bez obzira na činjenicu da je bio i fizički i psihički invalid ovac car je imao 5 kćeri. U trenutku izumreća muških liniji potomaka Petra Velikog Ivanova kćer Ana će biti proglašena caricom jer potiče od najstarijeg sina cara Alekseja I. koji je ostavio potomke.

Ivan V., ruski car na Wikimedijinoj ostavi