Isshi incident (乙巳の変, Isshi no Hen^?) ili Incident 645. godine, koji je ime dobio po japanskom zodijačkom imenu za 645. godinu, je naziv za dvorski puč koji je imao značajne posljedice za japansku historiju u Asuka periodu.

Japanski dvor je decenijama prije tih događaja bio pod dominacijom klana Soga, koji je bio rodbinski čvrsto povezan sa carskom porodicom i držao monopol na mjesto premijera. 628. je klan bio toliko moćan da je nakon smrti carice Suiko prijestonasljednika princa Yamashira njegov član Soga no Emishi zamijenio princom Tamurom (kasnije poznatim kao car Jomei. Godine 643. je Yamashira ubio Soga no Emishijev sin Soga no Iruka.

To, kao i činjenica da su pripadnici članova Soga sebi počeli podizati palače raskošnije od carske je na tadašnjem japanskom dvoru stvorilo dojam da Soge namjeravaju svrgnuti carsku porodicu i sebe proglasiti novom vladajućom dinastijom. To je princa Naka no Oea nagnalo da zajedno sa svojim prijateljem Nakatomi no Kamatarijem, skuje zavjeru sa ciljem svrgvanja Soga sa vlasti.

Zavjerenici su odlučili da se na Soga no Iruku izvrši atentat. Prilika za to je bilo dvorska ceremonija, na kojoj je 10. jula 645. dvorjanin Ishikawa no Maro čitao memorijale Tri kraljevstva Koreje tadašnjoj carici Kogyuku. Kada je Soga no Iruka došao na ceremoniju, princ Naka no Oe je dao zaključati sva vrata, sakrio koplje u dvorani te potkupio četvoricu dvorskih stražara, naloživši im da ubiju Soga no Iruku. Međutim, stražari su u posljednjem trenutku izgubili hrabrost, te je princ uzeo koplje te teško ranio Soga no Iruku. Dok je ranjeni Soga no Iruka molio za milost, carica se, zgrožena nasiljem povukla; stražari su to iskoristili kao priliku da ga dokrajče.

Sljedeći dan je, saznavši za ubistvo sina, Soga no Emishi odlučio izvršiti samoubistvo, i to tako što je zapalio vlastitu palaču. Pri tome su izgorjeli mnogi vrijedni spisi i carske dragocjenosti povjerene klanu Soga na čuvanje, iako su neke od njih uspjeli spasiti dvorjani.

Nakon krvoprolića je carica Kogyuku, smatrajući sebe i svoju vladavinu "uprljanom" i obešćašćenom, jasno stavila do znanja kako nema više namjeru ostati na carskom prijestolju. Iako je namjeravala odmah predati prijestolje princu Naka no Oeu, Nakatomi no Kamatari ju je od toga odgovorio i predložio njegovog starijeg brata Furuhito no Oea te kao alternativnog kandidata naveo caričinog brata princa Karua. Kada je Furuhtio no Oea obrijao glavu simbolički izrazivši želju da postane budistički redovnik, prijestolje je pripalo Karuu koji je nastavio vladati kao car Kotoku. Princ Naka no Oe će nakon smrti svog strica, a kasnije i majke koja se poslije vratila na prijestolje, vladati kao car Tenji.

Uklanjanje klana Soga je stvorilo uvjete da se u Japanu provedu Taika reforme, koje su dodatno osnažile carsku vlast i centralizirale državu. Nakatomi no Kamatari je, pak, postao osnivačem klana Fujiwara, jedne od najmoćnijih porodica u cijeloj historiji Japana.

• Aston, William George. (1896). Nihongi: Chronicles of Japan from the Earliest Times to A.D. 697. London: Kegan Paul, Trench, Trubner. [reprinted by Tuttle Publishing, Tokyo, 2007. ISBN 978-0-8048-0984-9]
• Brown, Delmer M. and Ichirō Ishida, eds. (1979). [ Jien, c. 1220], Gukanshō (The Future and the Past, a translation and study of the Gukanshō, an interpretative history of Japan written in 1219). Berkeley: University of California Press. ISBN 0-520-03460-0
• Ponsonby-Fane, Richard Arthur Brabazon. (1959). The Imperial House of Japan. Kyoto: Ponsonby Memorial Society. OCLC 194887
• Sakamoto, Tarō, Ienaga Saburō, Inoue Mitsusada and Ōno Susumu. (1965). Nihon Koten Bungaku Taikei: Nihon Shoki. Tokyo: Iwanami Shoten. ISBN 4-000-60068-0
• Shimura, Izuru. (1998). Kōjien, 5th edition. Tokyo: Iwanami Shoten. ISBN 978-4-000-80111-9 (cloth)
• Titsingh, Isaac, ed. (1834). [Siyun-sai Rin-siyo/Hayashi Gahō, 1652], Nipon o daï itsi ran; ou, Annales des empereurs du Japon. Paris: Oriental Translation Fund of Great Britain and Ireland.
• Varley, H. Paul , ed. (1980). [ Kitabatake Chikafusa, 1359], Jinnō Shōtōki ("A Chronicle of Gods and Sovereigns: Jinnō Shōtōki of Kitabatake Chikafusa" translated by H. Paul Varley). New York: Columbia University Press. ISBN 0-231-04940-4