Hercšprung-Raselov dijagram
Izvor: Wikipedija
Hercšprung-Raselov dijagram (Hertzsprung-Russellov dijagram, poznat pod kraticama HRD ili HR dijagram) je dijagram koji pokazuje odnose između apsolutnog sjaja, boje i temperature zvijezda. Dijagram su prvi kreirali Ejnar Hertzsprung i Henry Norris Russell oko 1910. godine. Otkriće dijagram dovelo je do velikog napretka u razumijevanje evolucije zvijezda. Ove dve veličine zavise od osnovnih osobina zvezde (masa, starost i hemijski sastav) i ne mogu se izmeriti direktno posmatranjima. Ipak, postoji veza između efektivne temperature i kolor-indeksa, kao i između luminoznosti i prividne veličine (a time i apsolutne), pa je moguće dobiti i verziju H-R dijagrama sa veličinama koje se mogu izmeriti posmatranjima, boju zvezde i magnitudu zvezde. Ovakav H-R dijagram se naziva dijagram boja-magnituda.
Transformacija Hercšprung-Raselovog u dijagram boja-magnituda nije najjednostavnija i zavisi od raznih faktora: udaljenost, starost, hemijski sastav, gravitacija na površini zvezde, unutrašnja struktura, kao i struktura atmosfere zvezde.
HR dijagram služi za definiranje različitih tipova zvijezda i teoretsko predviđanje evolucije zvijezda pomoću računala i promatranja dotičnih zvijezdi.
HR dijagram znanstvenici koriste da bi odredili udaljenost skupova zvijezda. To se može učiniti uspoređivanjem prividnog sjaja i apsolutnog sjaja referentnih zvijezda čija je udaljenost i sjajnost dovoljno precizno određena. Razlika između prividnog i stvarnog sjaja daje modul udaljenosti iz kojeg se može izračunati udaljenost.
Izradom HR dijagrama za neki skup zvijezda moguće je odrediti njegovu starost. Ako se većina zvijezda nekog skupa nalazi na glavnom nizu onda je skup mlad. Ako postoje zvijezde u gornjem desnom kutu, među divovima, onda je skup umjerene starosti jer sadrži zvijezde u naprednijem evolucijskom stadiju. U slučaju da se znatan broj zvijezda skupa nalazi među bijelim patuljcima onda je skup veoma star jer su neke zvijezde proživjele cijeli evolucijski ciklus.
- Opšta astrofizika, M. Vukićević-Karabin, O. Atanacković-Vukomanović, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd
- Casagrande, L.; Portinari, L.; Flynn, C. (November 2006). „Accurate fundamental parameters for lower main-sequence stars”. MNRAS 373 (1): 13–44. arXiv:astro-ph/0608504. Bibcode 2006astro.ph..8504C. DOI:10.1111/j.1365-2966.2006.10999.x.
- Porter, Roy (2003). The Cambridge History of Science. Cambridge, UK: Cambridge University Press. str. 518. ISBN 978-0-521-57243-9.
- Sekiguchi, Maki; Fukugita, Masataka (August 2000). „A Study of the B-V Color-Temperature Relation”. The Astronomical Journal 120 (2): 1072–1084. arXiv:astro-ph/9904299. Bibcode 2000AJ....120.1072S. DOI:10.1086/301490. Pristupljeno 2008-09-14.
- Smith, Robert (1995). Observational Astrophysics. Cambridge, UK: Cambridge University Press. str. 236. ISBN 978-0-521-27834-8.
- Omega Cen H-R Arhivirano 2020-11-11 na Wayback Machine-u animation of a Hertzsprung–Russell diagram created from real Hubble data
- JavaHRD an interactive Hertzsprung–Russell diagram as a Java applet
- BaSTI a Bag of Stellar Tracks and Isochrones, simulations with FRANEC code by Teramo Astronomical Observatory
- Leos Ondra: The first Hertzsprung-Russell diagram
- Who first published a Hertzsprung-Russell diagram? Hertzsprung or Russell? Answer: neither! Arhivirano 2012-03-21 na Wayback Machine-u
- HRD der meisten bekannten Sterne (englisch)
- Das Hertzsprung-Russell-Diagramm und das Maß der Sterne
Text is available under the CC BY-SA 4.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.
