Henri Poincaré
Izvor: Wikipedija
| Henri Poincaré | |
 | |
| Rođenje | 29. travnja 1854. Nancy, Francuska
|
|---|---|
| Smrt | 17. srpnja 1912. Pariz, Francuska
|
| Državljanstvo | francusko
|
| Narodnost | Francuz |
| Polje | matematika, fizika |
| Institucija | Corps des Mines Sveučilište u Caenu La Sorbonne Bureau des Longitudes |
| Alma mater | Lycée Nancy École Polytechnique École des Mines |
| Akademski mentor | Charles Hermite |
| Istaknuti studenti | Louis Bachelier Dimitrie Pompeiu Mihailo Petrović |
| Poznat po | Poincaréova konjektura Problem tri tijela Topologija Specijalna relativnost Poincaré–Hopfov teorem Poincaréova dualnost Poincaré–Birkhoff–Wittov teorem Poincaréova nejednakost Hilbert–Poincaréova serija Poincaréova metrika Rotacijski broj Skovao termin 'Bettiijev broj' Bifurkacijska teorija Teorija kaosa Brouwerov teorem Svijet-sfera Poincaré–Bendixsonov teorem Poincaré–Lindstedtova metoda Poincaréov teorem povratka |
| Istaknute nagrade | Zlatna medalja RAS-a (1900) Sylvesterova medalja (1901) Matteuccijeva medalja (1905) Bolyaijeva nagrada (1905) Bruceina medalja (1911) |
| Religija | rimokatolik (do 1872.) ateist |
Jules Henri Poincaré (Nancy, 29. travnja 1854. – Pariz, 17. srpnja 1912.) je bio francuski matematičar, fizičar i filozof znanosti. Poincaré se često naziva polihistorom, a u matematici i Posljednjim univerzalistom, s obzirom da je bio posljednji matematičar koji je doprinio na svim poljima te znanosti.
Kao matematičar i fizičar, Poincaré je dao niz originalnih i fundamentalnih doprinosa čistoj i primijenjenoj matematici, matematičkoj fizici i nebeskoj matematici. Isto tako, formulirao je i Poincaréovu konjekturu, koja je sve do 2002. - 2003. godine bila jedan od najpoznatijih neriješenih problema u matematici. Prilikom svog proučavanja problema triju tijela, Poincaré je postao prva osoba koja je otkrila deterministički kaos, čime je postavio temelje modernoj teoriji kaosa. Također se smatra jednim od osnivača topologije.
Poincaré je naglasio važnost činjenice da se zakoni fizike ne mijenjaju u sklopu različitih transformacija te je postao prvi čovjek koji je Lorentzove transformacije predstavio u njihovom modernom, simetričnom obliku. Poincaré je otkrio preostale relativističke transformacije brzine te ih je zabilježio u pismo, što ga je 1905. godine poslao nizozemskom fizičaru Hendriku Lorentzu. Time je stekao savršenu nepromjenjivost svih Maxwellovih jednadžbi, što je bio ključni korak u formuliranju teorije specijalne relativnosti.
Tokom svog života, Poincaré je bio dobitnik nekoliko relevantnih nagrada svoga vremena, s tim da mu Nobelova nagrada za fiziku nikada nije uručena, unatoč ukupno 49 prijedloga u periodu od 1900. do 1912. godine. Poincaré je tako ostao najpredlaganiji znanstvenik koji nikada nije dobio nagradu. Dva su razloga takvog ishoda. Prvi je, svakako, Poincaréova smrt 1912. godine, a drugi je činjenica da je Akademija, u tom razdoblju, preferirala eksperimentalne fizičare.
Njemu u čast nazvana je Poincaréova grupa, koja se danas koristi u fizici i matematici.
Text is available under the CC BY-SA 4.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.
