Franz II od Svetog Rimskog Carstva
Izvor: Wikipedija
Franjo II. | |||
---|---|---|---|
Friedrich von Amerling: Franjo II. | |||
Ugarski i hrvatski kralj austrijski nadvojvoda i češki kralj | |||
Vladavina | 1. ožujka 1792. - 2. ožujka 1835. | ||
Krunidba | 6. lipnja 1792. Budim, Mađarska | ||
Prethodnik | Leopold II. | ||
Nasljednik | Ferdinand I. | ||
Car Svetog Rimskog Carstva | |||
Vladavina | 5. srpnja 1792. - 6. kolovoza 1806. | ||
Krunidba | 14. srpnja 1792. Frankfurt, Njemačka | ||
Prethodnik | Leopold II. | ||
Nasljednik | Carstvo ukinuto | ||
Austrijski car | |||
Vladavina | 11. kolovoza 1804. - 2. ožujka 1835. | ||
Prethodnik | nova titula | ||
Nasljednik | Ferdinand I. | ||
Supruge | Elizabeta od Württemberga Marija Terezija od Napulja Marija Ludovika d'Este Karolina Augusta Bavarska | ||
Djeca | |||
| |||
Puno ime | |||
Franz Joseph Karl | |||
Dinastija | Habsburg | ||
Otac | Leopold II. | ||
Majka | Marija Lujza Španjolska | ||
Rođenje | 12. veljače 1768. Firenca, Toskana (danas Italija) | ||
Smrt | 2. ožujka 1835. Beč, Habsburška Monarhija (danas Austrija) | ||
Pokop | Carska kripta, Beč | ||
Vjera | katolicizam |
Franjo II. (Firenca, 12. veljače 1768. - Beč, 2. ožujka 1835.), posljednji car Svetog Rimskog Carstva, ugarski, hrvatski i češki kralj, austrijski nadvojvoda i austrijski car, poznat još i kao Franjo I.
Franjo II. bio je prvi i najstariji sin cara Leopolda II. i carice Marije Lujze. Kada je njegov otac 1. ožujka 1792. naglo umro pod sumnjivim okolnostima, Franjo II. postaje carem, ali je još uvijek nepripremljen za tu dužnost. Za razlku od oca, kojega su kritizirali zbog liberalnih nazora, Franjo II. pokazao se kao tipični reakcionar, a njegovu je vladavinu obilježila stroga državna kontrola i apsolutizam kombinirani s centralizmom.
Za razliku od oca, koji je izbjegavao uplitanje u Francusku revoluciju, Franjo II. je kao svoj prvi carski čin ušao u Francuske revolucionarne ratove, želeći zaustaviti liberalizaciju tadašnje Republike i vratiti monarhiju, no tu je doživio poraz koji će ga na koncu koštati velikog dijela teritorija za vrijeme Napoleonskih ratova. Prije nego što je ovaj postao carem, Franjo je surađivao s generalom Napoleonom Bonaparteom tijekom njegove invazije Mletačke Republike. Napoleonu je pružio pomoć, a zauzvrat je, nakon potpisivanja Mira u Campoformiju 1797., dobio mletačke posjede na području Dalmacije i Istre. Taj je mirovni sporazum označio kraj Mletačke Republike.
Kasnije pak, kada se Napoleon već okrunio za cara (2. prosinca 1804.), Franjo II. se pridružio protivnicima novoosnovanog Francuskog Carstva i ubrzo krenuo u borbu protiv Napoleona. Prvi veći poraz doživio je već 1805. godine kod Austerlitza, što je ujedno označilo nastavak Napoleonovih kontinentalnih prodora. Iako je austrijska vojska sudjelovala u svim koalicijskim bitkama u ovoj ili onoj mjeri, sljedeći veliki poraz Franjo II. doživio je kod Wagrama 1809. godine. Nakon tog je poraza car morao potpisati Schönbrunnski mir kojim je Napoleonu ustupio područje južne Hrvatske, Like i Gorskog kotara, pa sve do Zagreba. Na tom će području Napoleon proglasiti Ilirske pokrajine sa središtem u Ljubljani, koje će biti pokrajina Francuskog Carstva sve do 1813. godine. Povodom tog mirovnog sporazuma, Napoleon je zaprosio ruku Franjine kćeri Marije Lujze. Tim su vjenčanjem (barem prividno) učvršćene veze između Francuske i Austrije, dvaju protivničkih sila. U međuvremenu, Franjo II. je 1804. godine proglasio Austrijsko Carstvo i sebe okrnuo za prvog cara pod titulom Franjo I. To se pokazalo kao dobar potez jer je već dvije godine kasnije, 1806., Napoleon ukinuti Sveto Rimsko Carstvo i uspostaviti francuskoj podložnu Rajnsku Federaciju.
Na polju unutarnje politike, Franjo II. za ministra vanjskih poslova postavlja Klemensa Metternicha, koji će do svog svrgavanja 1848., izgraditi strogi apsolutistički sustav koji se oslanjao na strogoj državnoj kontroli i gušenju bilo kakvih liberalnih ideja, a znan je kao Metternichov apsolutizam. U svemu tome, Metternich će imati carevu potporu.
Daljnja uloga Austrije u Napoleonskim ratovima poprilično slabi i sudjeluje isključivo slanjem svojih vojnika na raznorazna bojišta kojima su uglavnom zapovijedali pruski ili britanski zapovjednici. Nakon Napoleonovog poraza u "Bitci naroda" kod Leipziga 1813. i ukidanja Ilirskih pokrajina, Franjo II. dobiva cijeli teritorij Ilirskih pokrajina zajedno s ukinutom Dubrovačkom Republikom (koju je 1808. ukinuo maršal Marmont). Njegove trupe sudjelovale su i u konačanom Napoleonovom porazu kod Waterlooa 18. lipnja 1815.
Nakon pobjede kod Leipziga i prvog Napoleonovog izgnanstva na Elbi, Austrija je inicirala Bečki kongres kojemu je od 1814. do 1815. domaćin bio upravo car Franjo II. Na kongresu se, misleći kako je Napoleonova era gotova, raspravljalo o novoj podjeli Europe i određivanju granica. Glavnu riječ na kongresu imao je Franjin ministar vanjskih poslova Klemens Metternich koji je uspio izboriti iznimno povoljne uvjete za svoju zemlju koji su bili primijenjeni u rezoluciji donešenoj 9. lipnja 1918. Pitanje Francuske riješeno je restauracijom Burbonaca i omogućavanjem dolaska na vlast Luju XVIII. Ovaj je kongres u potpunosti etablirao Metternicha i otvorio mu put za provođenje svog apsolutizma.
Nakon Napoleonovog konačnog pada i izgnanstva na daleku Svetu Helenu, car je pristupio novim pregovorima zajedno s pruskim kraljem Fridrikom Vilimom III. i ruskim carem Aleksandrom I. koji su, nakon potpisivanja sporazuma u Parizu, 1815. rezultirali formiranjem Svete alijanse, organizacije koja je kao formalni cilj imala zaštitu suvereniteta i poretka (koji je zapravo bio Ancien régime) svake države, dok je zapravo omogućavala europskim velesilama slobodnu intervenciju prilikom unutardržavnih sukoba i gušenje bilo kakvih liberalnih (i nacionalnih) ideja i ustanaka.
Posljednjih dvadeset godina vladavine cara Franje II. obilježilo je uglavnom nemilosrdno provođenje apsolutizma, gušenje nacionalnih pokreta u slavenskim zemljama (uključujući i Hrvatski narodni preporod, koji nije toliko gušen, ali su zahtjevi upućivani Beču, kao na primjer Disertacija Janka Draškovića, bili ili odbijeni ili ignorirani) i slaba aktivnost na vanjskopolitičkom planu.
Franjo II. umro je 2. ožujka 1835., 43 godine i 1 dan nakon smrti svoga oca, a njegova smrt donijela je brojne sukobe oko njegovog nasljednika. Franjo je imao četiri sina, a najstariji od njih bio je Ferdinand I.. No, kako je on bio malouman, što je bio rezultat bliske rodbinske povezanosti njegovih roditelja, vodile su se polemike treba li uopće voditi državu. Ferdinand I. (V.) na koncu je, unatoč brojnim nesuglasicama, postao očev nasljednik koji će zemlju voditi sljedećih 13 godina.
Prethodnik: | rimsko-njemački car (do 1806.), austrijski car (od 1804.) | Nasljednik: |
Leopold II. | Ferdinand I. |
9. vijek | ||
---|---|---|
10. vijek | ||
11. vijek | ||
12. vijek | ||
13. vijek |
| |
14. vijek |
| |
15. vijek |
| |
16. vijek | ||
17. vijek |
| |
18. vijek |
1. generacija | Fridrik V. • Albert VI. • Žigmund |
---|---|
2. generacija | |
3. generacija |
Filip I. Kastiljski • nadvojvoda Franjo |
4. generacija | |
5. generacija |
Filip II. Španjolski* • Maksimilijan II. • Ferdinand II. • nadvojvoda Ferdinand* • nadvojvoda Ivan* • nadvojvoda Ivan • nadvojvoda Ferdinand* • Karlo II. |
6. generacija |
Karlo, princ Asturije* • nadvojvoda Ferdinand • Rudolf V. • nadvojvoda Ernest • Matija • Maksimilijan III. • Albert VII. • nadvojvoda Wenzel • nadvojvoda Fridrik • nadvojvoda Karlo • Ferdinand, princ Asturije* • nadvojvoda Ferdinand • nadvojvoda Karlo Lovro* • Diego, princ Asturije* • Filip III. Španjolski* • Ferdinand III. • nadvojvoda Karlo • nadvojvoda Maksimilijan Ernest • Leopold V. • nadvojvoda Karlo |
7. generacija |
nadvojvoda Karlo • Filip IV. Španjolski* • nadvojvoda Filip • nadvojvoda Ivan-Karlo • nadvojvoda Albert • nadvojvoda Karlo* • Ferdinand IV. • nadvojvoda Ferdinand* • nadvojvoda Alfonso Mauricio • Leopold Vilim • Ferdinand Karlo • Žigmund Franjo |
8. generacija |
Baltazar Karlo, princ Asturije* • Ferdinand IV. Ugarski • nadvojvoda Franjo Ferdinand* • nadvojvoda Filip August • nadvojvoda Maksimilijan Toma • Leopold VI. • nadvojvoda Karlo Josip • nadvojvoda Ferdinand Josip Alojzije • Filip Prosper, princ Asturije* • nadvojvoda Ferdinand Toma* • Karlo II. Španjolski* |
9. generacija |
nadvojvoda Ferdinand Wenzel • nadvojvoda Ivan Leopold • Josip I. • nadvojvoda Leopold Josip • Karlo III. |
10. generacija | nadvojvoda Leopold Josip • nadvojvoda Leopold Ivan |
11. generacija |
Josip II.** • nadvojvoda Karlo Ludovik** • Leopold VII.** • nadvojvoda Ferdinand** • Maksimilijan Franjo, nadbiskup-elektor Kölna** |
12. generacija |
car Franjo I.** • Ferdinand III., veliki vojvoda Toskane** • Karlo, vojvoda Tešina** • Aleksandar Leopold, palatin Ugarske** • Josip, palatin Ugarske** • nadvojvoda Antun Viktor** • nadvojvoda Ivan** • nadvojvoda Rainier Josip** • nadvojvoda Ludovik** • kardinal-nadvojvoda Rudolf** • nadvojvoda Josip Franjo*** • Franjo IV., vojvoda Modene*** • nadvojvoda Ferdinand Karlo Josip*** • nadvojvoda Maksimilijan*** • Karlo, primas Ugarske*** |
13. generacija |
car Ferdinand I. • Franjo Leopold, veliki princ Toskane** • Leopold II., veliki princ Toskane** • nadvojvoda Josip Franjo • nadvojvoda Franjo Karlo • nadvojvoda Ivan Nepomuk • Albert, vojvoda Tešina • Stjepan, palatin Ugarske • nadvojvoda Karlo Ferdinand • Franjo V., vojvoda Modene*** • nadvojvoda Fridrik Ferdinand • nadvojvoda Ferdinand Karlo Viktor*** • nadvojvoda Rudolf • nadvojvoda Leopold Ludovik • nadvojvoda Ernest Karlo • nadvojvoda Aleksandar • nadvojvoda Žigmund Leopold • nadvojvoda Rainer Ferdinand • nadvojvoda Vilim Franjo • nadvojvoda Henrik Antun • nadvojvoda Maksimilijan Karlo • nadvojvoda Josip Karlo |
14. generacija |
car Franjo Josip I. • Maksimilijan I. Meksički • nadvojvoda Karlo Ludovik • nadvojvoda Ludovik Viktor • Ferdinand IV., veliki vojvoda Toskane** • nadvojvoda Karlo Salvator** • nadvojvoda Rainier** • nadvojvoda Ludovik Salvator** • nadvojvoda Ivan Salvator** • nadvojvoda Karlo • nadvojvoda Franjo Josip • Fridrik, vojvoda Tešina • nadvojvoda Karlo Stjepan • nadvojvoda Eugen • nadvojvoda Josip August • nadvojvoda Ladislav |
15. generacija |
krunski princ Rudolf • nadvojvoda Franjo Ferdinand*** • nadvojvoda Oton Franjo • nadvojvoda Ferdinand Karlo • nadvojvoda Leopold Ferdinand** • nadvojvoda Josip Ferdinand** • nadvojvoda Petar Ferdinand** • nadvojvoda Henrik Ferdinand** • nadvojvoda Robert Ferdinand** • nadvojvoda Leopold Salvator** • nadvojvoda Franjo Salvator** • nadvojvoda Albert Salvator** • nadvojvoda Rainier Salvator** • nadvojvoda Ferdinand Salvator** • Albert Franjo, vojvoda Tešina • nadvojvoda Karlo Albert • nadvojvoda Lav Karlo • nadvojvoda Vilim • nadvojvoda Josip Franjo • nadvojvoda Ladislav Josip • nadvojvoda Matija |
16. generacija |
car Karlo I. • nadvojvoda Maksimilijan Eugen • nadvojvoda Gottfried** • nadvojvoda Juraj** • nadvojvoda Rainier** • nadvojvoda Leopold Marija** • nadvojvoda Antun** • nadvojvoda Franjo Josip** • nadvojvoda Karlo Pio** • nadvojvoda Franjo Karlo** • nadvojvoda Hubert Salvator** • nadvojvoda Teodor Salvator** • nadvojvoda Klement Salvator** • nadvojvoda Josip Arpád • nadvojvoda Stjepan • nadvojvoda Géza • nadvojvoda Mihovil Koloman |
17. generacija |
krunski princ Oton • nadvojvoda Robert*** • nadvojvoda Feliks • nadvojvoda Karlo Ludovik • nadvojvoda Rudolf • nadvojvoda Ferdinand Karlo • nadvojvoda Henrik Marija • nadvojvoda Leopold Franjo** • nadvojvoda Guntram** • nadvojvoda Radbot** • nadvojvoda Ivan** • nadvojvoda Juraj** • nadvojvoda Stjepan** • nadvojvoda Dominik** • nadvojvoda Fridrik Salvator** • nadvojvoda Andrija Salvator** • nadvojvoda Marko** • nadvojvoda Ivan** • nadvojvoda Mihovil** • nadvojvoda Franjo Salvator** • nadvojvoda Karlo Salvator** • nadvojvoda Josip Karlo • nadvojvoda Andrija Augustin • nadvojvoda Nikola Franjo • nadvojvoda Ivan Jakob • nadvojvoda Edvard Karlo • nadvojvoda Pavao Rudolf |
18. generacija |
nadvojvoda Karlo • nadvojvoda Juraj • nadvojvoda Lovro*** • nadvojvoda Gerhard*** • nadvojvoda Martin*** • nadvojvoda Karlo Filip • nadvojvoda Rajmund Josip • nadvojvoda Stjepan • nadvojvoda Rudolf • nadvojvoda Karlo Kristijan • nadvojvoda Karlo Petar • nadvojvoda Simeon • nadvojvoda Ivan • nadvojvoda Maksimilijan Henrik • nadvojvoda Filip Joakim • nadvojvoda Ferdinand Karlo • nadvojvoda Konrad • nadvojvoda Žigmund** • nadvojvoda Juraj** • nadvojvoda Guntram** • nadvojvoda Leopold** • nadvojvoda Aleksandar Salvator** • nadvojvoda Tadej Salvator** • nadvojvoda Kazimir Salvator** • nadvojvoda Matija** • nadvojvoda Ivan** • nadvojvoda Bernhard** • nadvojvoda Benedikt • nadvojvoda Josip Albert • nadvojvoda Pavao Lav • nadvojvoda Fridrik Ciprijan • nadvojvoda Benedikt Aleksandar • nadvojvoda Nikola • nadvojvoda Santiago • nadvojvoda Pavao Benedikt |
19. generacija |
nadvojvoda Ferdinand Zvonimir • nadvojvoda Karlo Konstantin • nadvojvoda Amadeo*** • nadvojvoda Joakim*** • nadvojvoda Bartolomej*** • nadvojvoda Emanuel*** • nadvojvoda Lujo*** • nadvojvoda Feliks Karlo • nadvojvoda Andrija Franjo • nadvojvoda Pavao Ivan • nadvojvoda Karlo Kristijan • nadvojvoda Ivan • nadvojvoda Toma • nadvojvoda Franjo Ludovik • nadvojvoda Mihovil • nadvojvoda Josip • nadvojvoda Emerik • nadvojvoda Emerik • nadvojvoda Kristof • nadvojvoda Aleksandar • nadvojvoda Lovro Karlo • nadvojvoda Vilim • nadvojvoda Ivan • nadvojvoda Ludovik • nadvojvoda Filip • nadvojvoda Nikola • nadvojvoda Konstantin • nadvojvoda Jakob Maksimilijan • nadvojvoda Leopold Amadeo** • nadvojvoda Maksimilijan** • nadvojvoda Leopold** • nadvojvoda Konstantin Salvator** • nadvojvoda Pavao Salvator** |
Přemyslovići |
| |||
---|---|---|---|---|
Nedinastijski |
| |||
Luxembourg |
| |||
Habsburg |
| |||
Nedinastijski |
| |||
Jagelovići |
| |||
Habsburzi |
| |||
Habsburg-Lothringen |
| |||
|
11–12. vijek | ||
---|---|---|
13–14. vijek | ||
15–16. vijek | ||
17–20. vijek |
Text is available under the CC BY-SA 4.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.