Centar za strateške i međunarodne studije
Izvor: Wikipedija
| Centar za strateške i međunarodne studije Center for Strategic and International Studies (CSIS) | |
|---|---|
 Logo organizacije | |
 Zgrada glavnog ureda CSIS-a | |
| Osnivanje | 1962. |
| Tip | trust mozgova |
| Svrha | "Pružanje strateških uvida i političkih rješenja za donositelje odluka" |
| Sjedište | Rhode Island Avenue Washington, SAD |
| Koordinate | |
| Predsjednik | John Hamre |
| Website | |
Centar za strateške i međunarodne studije (engl. Center for Strategic and International Studies, akr. CSIS) je američka organizacija odnosno trust mozgova koji provodi studije i strateške analize političkih, ekonomskih i sigurnosnih pitanja u cijelom svijetu, s posebnim naglaskom na pitanja koja se tiču međunarodnih odnosa, trgovine, tehnologija, financija, energetike i geopolitike. Osnovana je 1962. godine i glavni ured joj se nalazi u Washingtonu. Organizacija je 2014. bila rangirana kao četvrti najutjecajniji trust mozgova svijeta, iza Brookingsa, britanskog Chatham Housea i Carnegie Endowmenta.[1] CSIS je opisan kao politički centristička organizacija, a njegovi članovi uključuju i brojne demokrate i republikance. Dužnost predsjednika CSIS-a od aprila 2000. godine obnaša John Hamre.[2]
U fiskalnoj godini 2013. CSIS je ostvario 32,300.000 USD prihoda, od čega 32% od korporacija, 29% od fondacija, 19% od vlada, 9% od pojedinaca, 5% od zadužbina, te 6% od ostalog.[3] Najveći korporacijski donatori, s udjelom od 200.000 USD ili više, su Saudi Aramco, Bank of America, Bank of Sharjah, Chevron Corporation, ExxonMobil, Finmeccanica, Northrop Grumman, PhRMA, Rilin Enterprise i Statoil.[4] Preko 500.000 USD dobio je od četiri glavne fondacije – Arsari Djojohadikusumo, Bill & Melinda Gates, Smith Richardson i The Sasakawa Peace,[5] dok je isto toliko ostvario od vlada Japana, Tajvana, Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Sjedinjenih Država.[6] Među najvećim individualnim donatorima izlistani su Richard L. Armitage, Othman Benjelloun, Zbigniew Brzezinski i više desetaka drugih imena.[7]
- ↑ (en) McGann, James G. (2015). 2014 Global Go To Think Tank Index Report. Philadelphia, Pennsylvania: University of Pennsylvania. str. 65.
- ↑ (en) CSIS (2015). „Corporate Officers”. Washington, D.C.: Center for Strategic and International Studies. Arhivirano iz originala na datum 2015-11-26. Pristupljeno 1. 11. 2015.
- ↑ (en) CSIS (2015). „Financial Information”. Washington, D.C.: Center for Strategic and International Studies. Arhivirano iz originala na datum 2014-10-30. Pristupljeno 1. 11. 2015.
- ↑ (en) CSIS (2015). „Corporation and Trade Association Donors”. Washington, D.C.: Center for Strategic and International Studies. Arhivirano iz originala na datum 2015-12-30. Pristupljeno 1. 11. 2015.
- ↑ (en) CSIS (2015). „Foundation, Non-Governmental Organization, and Non-Profit Donors”. Washington, D.C.: Center for Strategic and International Studies. Arhivirano iz originala na datum 2015-07-13. Pristupljeno 1. 11. 2015.
- ↑ (en) CSIS (2015). „Government Donors”. Washington, D.C.: Center for Strategic and International Studies. Arhivirano iz originala na datum 2016-01-13. Pristupljeno 1. 11. 2015.
- ↑ (en) CSIS (2015). „Individual Donors”. Washington, D.C.: Center for Strategic and International Studies. Arhivirano iz originala na datum 2016-01-13. Pristupljeno 1. 11. 2015.
Text is available under the CC BY-SA 4.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.
