Božidar Orešković
glumac
Biografske informacije
Rođenje	21. kolovoza 1942. Zagreb
Smrt	9. srpnja 2010. Velika Gorica
Profesionalne informacije
Zanimanje	glumac
Znamenite uloge
Riđan u Kapelski kresovi

Božidar Orešković (21. kolovoza 1942. — 9. srpnja 2010.) bio je hrvatski kazališni, televizijski i filmski glumac.

Pohađao je Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu, i još kao student je nastupao u Zagrebačkom dramskom kazalištu (kasnije Gradsko dramsko kazalište Gavella).^[1] Diplomirao je 1965. godine, u klasi profesora Georgija Para. Nakon studija se pridružio ansamblu drame Hrvatskog narodnog kazališta,^[2] u kome je ostao do umirovljenja.^[1]

Sredinom 1990-ih je osnovao vlastito kazalište, „Teatar 101“, gdje je uprizorio nekoliko vlastitih i tuđih tekstova u obliku malih i pokretnih produkcija, surađujući većinom s kolegama iz matičnog kazališta i s kojima je gostovao u drugim hrvatskim kazalištima. U svom kazalištu je bila popularna monodrama „Ako Boga nema“, za koju je adaptirao tekstove iz djela Dojstojevskog i interpolirao pjesme Vladimira Visockoga.^[1]

Filmsku karijeru započeo je 1969. u filmu „Divlji anđeli“, u režiji Fadila Hadžića, u kojem je igrao najopasnijeg od trojice delinkvenata. Najveću popularnost je ostvario televizijskim ulogama, osobito kao „Riđan“ u televizijskom serijalu „Kapelski kresovi“ (1974),^[1] u režiji Ivana Hetriha, po istoimenom romanu Veljka Kovačevića. Za ulogu suca Bracka u Ibsenovoj „Heddi Gabler“ osvojio je Nagradu „Mila Dimitrijević“ (1996).^[2] Odlikovao se izuzetnim glumačkim temperamentom, markantnom pojavom, osebujnom bojom glasa i velikom glumačkom izražajnošću.^[1]

Osim glumom, bavio se i pisanjem. Napisao je roman „Sedmi dan“ (1993), u kojem je na osebujan način literarno iskazano iskustvo smrti i umiranja. Napisao je osam monodrama, brojne kazališne tekstove, drame i adaptacije, od kojih je mnoge sam uprizorio i u njima nastupao. Njegova komedija „Glasnogovornik“, duhovita i satirična rekapitulacija glumačkog života, u režiji Georgija Para (2009).^[1]

Umirovio se 2007. godine, nakon 42 godine rada, odbivši tradicionalni kazališni domjenak, pošto je smatrao da penzioniranje „nije razlog za slavlje“.^[1] Nakon toga se okušao u hrvatskim sapunicama.^[2]

Potkraj života se povukao na porodično imanje pokraj Velike Gorice. Po njegovoj želji, posljednji ispraćaj održan je samo u krugu najuže obitelji.^[1]

• "Mamutica" kao Pero Matišić (2010.)
• "Sve će biti dobro" kao Branko Macanović (2008.—2009.)
• "Ponos Ratkajevih" kao Otto Wieser (2007.—2008.)
• "Dobre namjere" kao Tomislav Deverić (2007.—2008.)
• "Bibin svijet" kao gdin. Posilović (2008.)
• "Urota" kao Ministar unutarnjih poslova (2007.)
• "Obični ljudi" kao Gustav Sova #1 (2007.)
• "Bitange i princeze" kao gdin. Grobnik (2005.)
• "Milijun eura" kao natjecatelj (2005.)
• "Ptice nebeske" (1989.)
• "Vuk Karadžić" kao Ignjat Brlić (1988.)
• "Priče iz fabrike" kao Braco Kovačić (1985.)
• "Inspektor Vinko" kao Klempo (1984.—1985.)
• "Baza na Dunavu" kao Bata (1981.)
• "Mačak pod šljemom" kao Brico (1978.)
• "Punom parom" kao Drago (1978.)
• "Kapelski kresovi" kao Riđan (1974.)

• "Živi i mrtvi" kao zapovjednik (2007.)
• "Crveno i crno" kao Felix (2006.)
• "Volim te" kao Krešin otac (2005.)
• "Snivaj zlato moje" kao Bacani (2005.)
• "Slučajna suputnica" kao Mrazović (2004.)
• "Konjanik" kao zapovjednik (2003.)
• "Kraljica noći" kao dr. Primorac (2001.)
• "Je li jasno, prijatelju?" kao Davor (2000.)
• "Četverored" kao Gedža (1999.)
• "Zavaravanje" (1998.)
• "Novogodišnja pljačka" kao Vinko Novak (1997.)
• "Zagorje, dvorci" (1997.)
• "Kako je počeo rat na mom otoku" kao Boris Bašić (1996.)
• "Noć za slušanje" kao Boris (1995.)
• "Gospa" kao policajac (1994.)
• "Krhotine - Kronika jednog nestajanja" kao Tomo Livaja (1991.)
• "Orao" kao Dražen (1990.)
• "Ucjena" (1982.)
• "Sitne igre" (1981.)
• "Dva sanduka dinamita" (1980.)
• "Pjesma od rastanka" (1979.)
• "Pucanj" kao Tomo Bradić (1977.)
• "Tri jablana" (1976.)
• "Izdaja" (1976.)
• "Kratka noć" (1970.)
• "Pucanj" (1970.)
• "Divlji anđeli" kao Klej (1969.)

• „Božidar Orešković - biografija”. Zagreb: Hrvatski filmski savez. 
• Peresson, Fedra (2010). „Sjećanja: Izniman temperament”. Hrvatsko glumište (Zagreb: Hrvatsko društvo dramskih umjetnika) 44-45. ISSN 1331-8705. Pristupljeno 18. 4. 2018. 

• Božidar Orešković na sajtu IMDb