Špansko Carstvo bilo je prvo pravo svjetsko kolonijalno carstvo, a ujedno i prva evropska država u kojoj sunce nikada ne zalazi. Osvajanjem Kanarskih otoka i Kolumbovim otkrićem Amerike 1492., kao i Magellanovim putovanjem između 1520. i 1522., Španjolska je pokrenula velik proces kolonizacije novootkrivenih područja, stvorila carstvo u kojem sunce nikad ne zalazi, te započela eru kolonijalizma. Španjolsko kolonijalno carstvo protezalo se na Južnu i Centralnu Ameriku, dobar dio Sjeverne Amerike, Kariba i dijelove Afrike, Azije i Oceanije.

Svoj vrhunac, Španjolsko je Carstvo doživjelo u 16. i 17. vijeku, a svoj kraj u 19. vijeku, osamostaljenjem kolonija u Južnoj Americi te gubitkom svojih drugih kolonijalnih posjeda.

Španjolsko Carstvo je bilo prvo svjetsko carstvo, zbog toga što se po prvi put u historiji prostiralo na gotovo svim kontinentima, a komunikacija se, za razliku od Rimskog Carstva, nije odvijala samo kopnom, već i oceanima.

Ne postoji suglasnost među historičarima oko odgovora na pitanje koja je područa obuhvaćalo Španjolsko Carstvo. Problem nastaje prvenstveno u razgraničenju između domena Španjolske na čelu s kraljem, i kraljevih nasljednih domena. Tako se javlja problem Španjolske Nizozemske, koja se tradicionalno smatra dijelom Carstva, dok je s druge strane neki historičari isključuju, tvrdeći da su to osobni nasljedne domene Habsburgovaca.

• Vicekraljevstvo Nova Španjolska: sadašnje države Meksika, i države Kalifornija, Novi Meksiko, Arizona, Teksas, Nevada, Florida, Utah i dio Colorada, Wyominga, Kansas i Oklahome u SAD-u. Ova je područja španjolska držala pod svojom konrolom od 1519. do 1821. Također, potrebno je napomenuti da je je nezavisnost Nove Španjolske potaknutno 1810., a formalno deklarirano 1813. na Kongresu u Chilpancingu. Period između te godine i proglašenja nezavinosti Meksika (1821.) označavao je borbu protiv metropole i napore za međunarodno prizanje nove nacije.

• Generalna kapetanija Gvatemala ili Kraljevstvo Guatemale: obuhvaćalo je područja Gvatemale, Salvadora, Nikaragve, Hondurasa, Kostarike, i meksičke države Chiapas. Proglasila je svoju nezaisnost 1821. ušavši u Prvo meksičko carstvo, iz kojeg su izašli 1824.

• Luisiana: ustupljena od strane Francuske, Španjolska je vršila svoju vlast na ovim područjem od 1762. do 1801. Uključivala je područja današnjih američkih država Louisiana, Arkansas, Oklahoma, Kansas, Nebraska, Južna Dakota, Sjeverna Dakota, Wyoming, Montana, Idaho, Minnesota i Iowa.

• Vicekraljevstvo Nova Granada obuhvaćalo današnje države Panamu, Kolumbiju i Ekvador.

• Generalna kapetanija Venezuela obuhvaćala današnju Venezuelu.

• Vicekraljevstvo Peru obuhvaćalo današnji Peru.

• Vicekraljevstvo Río de la Plata obuhvaćalo današnje države Boliviju, Argentinu (osim Patagonije), Paragvaj i Urugvaj.

• Generalna kapetanija Čile današnji Čile i regija Patagonija.

• Generalna kapetanija Kuba današnja Kuba, Portoriko, Dominikanska Republika, Bahami (do 1670.), Antigva i Barbuda (od 1493. do 1632.), Trinidad i Tobago, Granada (od 1498. do 1674.), Jamajka (do 1655.), Sveti Kristofor i Nevis, Dominika (od 1493. do 1783.), Barbados (od 1518. do 1624.), Sveta Lucija (od 1504. do 1654.),

• Filipini (1521. - 1898.)
• Protektorat nad Kambodžom (1597. - 1599.)
• sjever Tajvana (1626. - 1642.)

• Također su postojalna neka španjolska naselja na otocima Nova Gvineja i Borneo.

• Španjolska Sahara od 1885. do 1975.

• Španjolski protektorat u Maroku od 1912. do 1956.

• Ifni: od 1860 do 1969.

• Španjolska Gvineja (danas Ekvatorska Gvineja: od 1843. do 1968.

• Napuljsko kraljevstvo današnji jug Italije, zajedno s otocima Sicilija, Sardinija i Malta.
• Franche-Comté: u središnjem dijelu Francuske.
• Milansko Vojvodstvo na sjeveru Italje.
• Španjolska Nizozemska današnje Belgija, Luksemburg i Nizozemska.

Većinu posjeda u Europi izgubljeni su 1710. Mirom u Utrechtu.

• Guam, sve do 1898., izgubljen u Španjolsko-američkom ratu.
• Karolinški otoci, Marijanski otoci i Palau: sve do 1899., kad su prodani Njemačkoj.

Širenjem španjolskog kolonijalnog carstva širio se i utjecaj španjolskog jezika i kulture. Osim toga, Španjolska kao izrazito katolička zemlja, širila je vjerski nauk Katoličke Crkve nasilno pokrštavajući lokalno stanovništvo.

Rezultati stoljetne dominacije Španjolske vidljivi su i danas, ponajprije u činjenici što je španjolski u svim državama koje su nastale na području nekadašnjeg Carstva službeni jezik. Pored toga, većina stanovnika (u nekima gotovo stopostotna) su Katolici.

Španjolska (slično kao i Velika Britanija) i dalje razvija posebne odnose s državama koje su bile dio njezinog Carstva.