William Rowan Hamilton
Rođenje	4. kolovoza 1805. Dublin, Irska
Smrt	2. rujna 1865. Dublin, Irska
Državljanstvo	Irac
Polje	Fizika, astronomija, Matematika
Institucija	Koledž sv. Trojstva u Dublinu
Alma mater	Koledž sv. Trojstva u Dublinu
Poznat po	Hamiltonov operator ili nabla, Hamiltonov princip, Hamiltonova formulacija mehanike, Kvaternioni, Tenzor Cayley-Hamiltonov teorem
Portal o životopisima

William Rowan Hamilton (Dublin, 4. kolovoza 1805. – 2. rujna 1865., Dublin, Irska), irski matematičar, fizičar i astronom koji je dao značajan doprinos razvitku optike, dinamike i algebre. Bio je čudo od djeteta; u dvanaestoj godini proučavao Newtonovo djelo Principia, a već u dvadeset i drugoj bio imenovan profesorom astronomije na Koledžu sv. Trojstva u Dublinu. Nakon radova iz geometrijske optike iznio takozvani Hamiltonov princip (1835.) i Hamiltonovu formulaciju mehanike, koja je imala važnu ulogu pri oblikovanju kvantne mehanike. Godine 1843. uveo kvaternione, hiperkompleksne brojeve s četirima komponentama, za koje ne vrijedi komutativnost množenja (nekomutativne algebre poslije su se pokazale temeljem kvantne mehanike).^[1]

Na njega je velik utjecaj imao njegov ujak James Hamilton. S trinaestak godina znao je isto toliko jezika. jezikoslovlje, kao i klasična literatura, zaokupljala ga je čitav život. Vrlo rano je pokazao matematički talent.

Podrobniji članak o temi: Hamiltonov operator

Hamiltonov operator ${\displaystyle \nabla }$, što se izgovara kao nabla, je u trodimenzionalnom Kartezijevom koordinatnom sustavu R³ s koordinatama (x, y, z) definiran operatorima parcijalnih derivacija:

${\displaystyle \nabla \equiv {\hat {\mathbf {x} )){\frac {\partial }{\partial x))+{\hat {\mathbf {y} )){\frac {\partial }{\partial y))+{\hat {\mathbf {z} )){\frac {\partial }{\partial z)),}$

gdje su ${\displaystyle \{\mathbf {\hat {x)) ,\mathbf {\hat {y)) ,\mathbf {\hat {z)) \))$ jedinični vektori usmjereni kao koordinate sustava.

Definicija se može poopćiti i na n-dimenzionalni Euklidski prostor Rⁿ. U Kartezijevom koordinatnom sustavu s koordinatama (x₁, x₂, ..., x_n), ${\displaystyle \nabla }$ se definira kao

${\displaystyle \nabla =\sum _{i=1}^{n}{\hat {e))^{i}{\partial \over \partial x_{i))}$

gdje su ${\displaystyle \((\hat {e))^{i}:1\leq i\leq n\))$ jedinični vektori u tom prostoru.

U Einsteinovoj notaciji se ta definicija može kraće napisati kao:

${\displaystyle \nabla ={\hat {e))^{i}\,\partial _{i))$.