Prof. Veljko Barbieri (Split, 14. svibnja 1950.) je poznati hrvatski gastronomski stručnjak i hrvatski književnik. Piše novele, putopise, kratke priče i pjesme.

Svoje je prve radove pisao u zagrebačkom Poletu.

Bio je sudionikom hrvatske pjesničke manifestacije Croatia rediviva: Ča, Kaj, Što – baštinski dani. 2006. je dobio godišnju nagradu Matice hrvatske za književnost i umjetnost nagradu August Šenoa za djelo Dioklecijan. Dubravko Horvatić ga je uvrstio 2002. u antologijski izbor hrvatskog putopisa od 16. stoljeća do danas, a Miroslav Šicel u antologiju hrvatske kratke priče.

Barbieri je pridonio filmskoj umjetnosti kao glumac u filmu Izgubljeno blago.^[1] Njegova novela Zatvor od oleandrovog lišća poslužila je kao scenarij za film Haloa – Praznik kurvi.^[1]

Voditelj je televizijske emisije Jelovnici izgubljenog vremena i gastronomskih rubrika u hrvatskim tiskovinama. Ocjenjivač je na Danima raštike, pure i pršuta u Tijarici.

Napisao je ove knjige:

• Legenda o Krki
• Večernje bajke o hrani: bajke o mesu, peradi i divljači
• Večernje bajke o hrani: bajke o ribi, školjkama i žabama
• Večernje bajke o hrani: bajke o predjelima, juhama, riži i tjestenini : bajke o povrću i gljivama
• Priča o dalmatinskoj kuhinji: i 410 izabranih recepata
• Sto koraka po šumi
• 100 mitova o hrani i 200 legendarnih recepata
• Ja Dioklo Jupitrov sin
• 134 male priče o hrani
• Kuharski kanconijer
• Dioklecijan
• Odisejev erotikon
• Epitaf carskoga gurmana
• Hvar – kantilene i kartoline
• Split: roman staroga grada
• Tko je sa mnom palio kukuruz: dnevnik iz Pakraca
• Makarsko primorje
• Trojanski konj (na albanski preveo Abdullah Zeneti, Kali i Trojes)
• Zatvor od oleandrova lišća
• Novčić Gordijana Pia i druge mediteranske priče