Tahini je bliskoistočni začin napravljen od prženog mljevenog oljuštenog sezama.^[1]Poslužuje se sam (kao umak) ili kao glavni sastojak humusa, baba ghanousha i halve.

Tahini se koristi u kuhinjama Levanta i istočnog Mediterana, južnog Kavkaza, Balkana, južne Azije, središnje Azije i među aškenaskim Židovima, kao i u dijelovima Rusije i sjeverne Afrike. Pasta od sezama (iako se tamo ne naziva tahini) također se koristi u nekim istočnoazijskim kuhinjama.

Tahini se radi od sjemenki sezama koje se namoče u vodi i potom zdrobe kako bi se mekinje odvojile od jezgre. Zgnječene sjemenke se potapaju u slanu vodu, zbog čega mekinje tonu. Plutajuće jezgre se skidaju s površine, tostiraju i melju kako bi se dobila masna pasta. Također se može pripremiti s neprženim sjemenkama i nazvati "sirovim tahinijem".

Zbog visokog sadržaja ulja u tahiniju, neki proizvođači preporučuju hlađenje kako bi se spriječilo kvarenje. Drugi ne preporučuju hlađenje jer proizvod postaje viskozniji i teži za posluživanje.

U referentnoj količini od 100 grama, tahini daje 592 kalorije po sastavu 53% masti, 22% ugljikohidrata, 17% proteina i 3% vode . Bogat je izvor tiamina (138% dnevne vrijednosti, DV), fosfora (113% DV), cinka (49% DV), niacina (38% DV), željeza (34% DV), magnezija (27% DV) i folata (25% DV) (tablica). Tahini je umjeren izvor kalcija, drugih vitamina B skupine i kalija .

Ghillie Basan, Jonathan Basan (2006), The Middle Eastern Kitchen: A Book of Essential Ingredients with Over 150 Authentic Recipes, Hippocrene Books

1. ↑ "Tahini | Definition of Tahini by Oxford Dictionary on Lexico.com also meaning of Tahini". Lexico Dictionaries | English. Archived from the original on 15 March 2020. Retrieved 11 January 2021.