Sedma Vlada Republike Hrvatske je saziv Vlade Republike Hrvatske u periodu od 27. siječnja 2000. do 30. srpnja 2002. Predsjednik Vlade bio je Ivica Račan.

Premijer Ivica Račan podnio je 5. srpnja 2002. godine ostavku, koja je automatski značila i pad Vlade. Tako je formalno okončan rad koalicijske vlade koja je oformljena 27. siječnja 2000. godine kao projekt dviju predizbornih koalicija - koalicije SDP-a i HSLS-a te tzv. Porečke skupine čiji su članovi bili IDS, HNS, HSS i LS (tzv. Šestorka). IDS se iz Vlade povukao još u ljeto 2001., a ključni događaj za pad Vlade bilo je protivljenje HSLS-a ratifikaciji sporazuma o nuklearci Krško.^[1]

Trećesiječanjska vlast izraz je za vladu lijevog centra kojoj je na čelu bio premijer Ivica Račan, a koja je na vlast došla temeljem izbora održanih 3. siječnja 2000. u Hrvatskoj po kojima je dobila naziv.

Vladu su sačinjavali predstavnici dvije koalicije koje su zajedno pobijedile Hrvatsku demokratsku zajednicu - blok SDP-a i HSLS-a, te tzv. Četvorka, koju su činile Hrvatska seljačka stranka, Hrvatska narodna stranka, Liberalna stranka i Istarski demokratski sabor. Ta dva bloka su ispočetka mislila nastupiti zajedno, ali su SDP i HSLS bili uvjereni kako će pobijediti sami, pa su na izbore izašli odvojeno.

Odnosi među pobjedničkim strankama su vrlo brzo bili poremećeni zbog predsjedničkih izbora održanih 24. siječnja i 7. veljače na kojima je kandidat četvorke Stjepan Mesić porazio kandidata SDP-HSLS Dražena Budišu.

Usprkos toga, nova vlada je sastavljena, a njene pristaše su je počele nazivati Trećesiječanjskom, nastojeći time naglasiti da je 3. siječnja 2000. došlo do velikog preokreta u hrvatskoj politici. Uskoro je uslijedila politika detuđmanizacije odnosno desuverenizacije.

Odnosi unutar vlasti su od samog početka bili opterećeni suparništvom predsjednika Mesića i premijera Račana, a kasnije i SDP-a i HSLS-a. To se s vremenom počelo odražavati na efikasnost vlade, kao i na njenu popularnost.

Godine 2000. je iz nje izašao IDS, a 2002. HSLS.

Trećesiječanjska vlast formalno je prestala s parlamentarnim izborima 2003. na kojima je najveći broj glasova dobio HDZ, a njen vođa Ivo Sanader dobio mandat za sastaviti novu vladu.

Ipak, temeljite promjene u političkom sustavu koje je provela trećesiječanjska vlast prihvatile su bez iznimke sve političke stranke. Zbog toga ona predstavlja temelj današnje društvene paradigme.

• Vlada Republike Hrvatske
• Popis hrvatskih predsjednika Vlade
• Predsjednik Vlade Republike Hrvatske

• Kronologije Vlade RH  Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. srpnja 2007. (Wayback Machine)
• Vlada RH  Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. lipnja 2007. (Wayback Machine)

v • u Sastav 7. Vlade Republike Hrvatske od 27. siječnja 2000. do 30. srpnja 2002. Predsjednik Ivica Račan Zamjenici predsjednika Dražen Budiša • Goran Granić (od 21. ožujka 2002.) potpredsjednik Potpredsjednici Željka Antunović • Slavko Linić Ministri Mato Crkvenac • Hrvoje Vojković • Ivica Pančić • Antun Vujić • Jozo Radoš • Božidar Pankretić • Mario Kovač • Ingrid Antičević-Marinović • Vladimir Strugar • Davorko Vidović • Šime Lučin • Tonino Picula • Neven Mimica • Radimir Čačić • Željko Pecek • Božo Kovačević • Andro Vlahušić • Hrvoje Kraljević • Pave Župan Rusković Ministri razrješeni dužnosti prije kraja mandata Vlade Goranko Fižulić (do 21. ožujka 2002.) • Alojz Tušek (do 21. ožujka 2002.) • Stjepan Ivanišević (do 27. rujna 2001.) • Ivan Jakovčić (do 21. lipnja 2001.) • Ana Stavljenić Rukavina (do 23. listopada 2001.) Glavna tajnica Jagoda Premužić

v • u Predsjednici Vlade Republike Hrvatske od 1990. do danas Stjepan Mesić Josip Manolić Franjo Gregurić Hrvoje Šarinić (1. Vlada) (2. Vlada) (3. Vlada) (4. Vlada) Nikica Valentić Zlatko Mateša Ivica Račan Ivo Sanader (5. Vlada) (6. Vlada) (7. Vlada, 8. Vlada) (9. Vlada, 10. Vlada) Jadranka Kosor Zoran Milanović Tihomir Orešković Andrej Plenković (11. Vlada) (12. Vlada) (13. Vlada) (14., 15., 16. Vlada)