Richard Meier
| Richard Meier | |
| moderna arhitektura (racionalistička arhitektura) | |
|---|---|
 Richard Meier na filmskom festivalu Tribeca, New York (2009.) | |
| Rođenje | 12. listopada 1934. Newark, New Jersey, SAD |
| Nacionalnost | američko |
| Vrsta umjetnosti | arhitektura |
| Praksa | Sveučilište Cornell Skidmore, Owings and Merrill Richard Meier & Partners |
| Utjecali | Ludwig Mies van der Rohe, Frank Lloyd Wright, Luis Barragán, Le Corbusier |
| Poznata djela | Atheneum Getty Center Muzej moderne umjetnosti u Barceloni |
| Nagrade | Pritzkerova nagrada (1984.) Zlatna medalja AIA (1997.) Nagrada Praemium Imperiale (1997.) |
| Portal o životopisima | |
Richard Alan Meier (Newark, New Jersey, 12. listopada 1934.) je međunarodno priznati američki moderni arhitekt židovskog podrijetla koji je poznat po svestranoj uporabi bijele boje.[1] God. 1984. osvojio je prestižnu Pritzkerovu nagradu,[2] koja se smatra za nobelovu nagradu arhitekture.
Meier je rođen u obitelji Židova u Newarku, New Jersey. Diplomirao je arhitekturu na Sveučilištu Cornell 1957. god., nakon čega je nakratko radio za tvrtku Skidmore, Owings & Merrill 1959., a potom za Marcela Breuera sljedeće tri godine, prije početka vlastite prakse u Essex Fellsu, New Jersey 1963. god. Prepoznat je kao jedan od znamenitih arhitekata poznatih kao „njujorška petorica” 1972. god. Nakon čega mu je povjereno projektiranje Getty centra u Los Angelesu, Kalifornija; što ga je katapultiralo među vodeće arhitekte SAD-a. Njegova tvrtka Richard Meier & Partners ima urede u New Yorku i Los Angelesu s aktualnim projektima u rasponu od Kine i Tel Aviva, do Pariza i Hamburga.
Godine 1984., Meier je dobio Pritzkerovu nagradu, nagrađen je zlatnom medaljom AIA 1997., a 2008. god. dobio je i zlatnu medalju za arhitekturu Akademije umjetnosti i književnosti. Meier je i viši savjetnik Vijeća za dizajn (Design Futures Council).
Velik dio Meierova rada se temelji na radu arhitekata od početka do sredine 20. stoljeća, naročito Le Corbusiera, Franka Lloyda Wrighta i Alvara Aalta, ali i prema djelima slavnih arhitekata iz povijesti poput Bramantea, Berninija i Borrominija.[2]
»Arhitektura je tradicija, dugi kontinuitet. Bilo da prekidamo s tradicijom ili ju pojačavamo, mi smo još uvijek povezani s prošlošću«Tako je njegov Atheneum, muzej grada New Harmony (Indiana), dizajniran tako da posjetitelji moraju proći određeni put kroz zgradu, vodeći se u sam New Harmony. U trostrukoj zgradi je rampa obložena rešetkama koja pruža pogled na grad i okolicu.
Naime, njegove zgrade, a osobito privatne vile, su jasnih geometrijskih formi s velikim unutrašnjim prostorijama i čiste bijele boje pročelja. Tako su npr. sve ostale zgrade Getty centra prilagođene okerastoj boji krajolika, osim Meirove zgrade koja se tako ističe snažnim kontrastom.
- Kuća Douglas, Harbor Springs, Michigan, SAD (1973.)[1]
- Atheneum, New Harmony, Indiana, SAD (1979.)
- High Museum of Art, Atlanta, Georgia, SAD (1983.)
- Muzej primijenjenih umjetnosti u Frankfurtu, Njemačka (1985.)
- Gradska vijećnica u Den Haagu, Nizozemska (1986. – 95.)
- Gradska vijećnica u Ulmu, Njemačka (1991. – 93.)
- Muzej moderne umjetnosti u Barceloni, Španjolska (1995.)
- Getty centar, New York, SAD (1997.)
- Medicinski centar Camden, Singapur (1998.)
- Stambene zgrade 173 and 176 Perry Street, Manhattan, New York, SAD (1999. – 2002.)
- Sudnica Sandra Day O'Connor, Phoenix, Arizona (2000.)
- Tržni centar Peek & Cloppenburg, Düsseldorf, Njemačka ( 2001.)
- Crkva Boga Oca milosrdnoga (Jubilarna crkva), Rim, Italija (2003.)
- Muzej Frieder Burda, Baden-Baden, Njemačka (2004.)
- Gradska vijećnica San Josea, Kalifornija, SAD (2002. – 05.)
- Muzej Ara Pacis, Rim, Italija (2006.)
- On Prospect Park, Brooklyn, New York, SAD (2003. – 08.)[2]
- City Tower u Pragu, Češka (2005. – 08.)
- Arp muzej, na putu Remagen-Rolandseck, Bonn, Njemačka (2007.)
- Međunarodni trg kave, Hamburg, Njemačka (2009. – 10.)[3]
-
High Museum of Art, Atlanta (1983.) -
Muzej primijenjenih umjetnosti u Frankfurtu (1985.) -
Gradska vijećnica u Ulmu (1993.) -
Muzej moderne umjetnosti u Barceloni (1995.) -
Sudnica Sandra Day O'Connor u Phoenixu (2000.)
- ↑ Abigail Pogrebin, Stars of David: Prominent Jews Talk About Being Jewish, 2005., str. 261. (engl.) Preuzeto 21. veljače 2013.
- ↑ a b c Richard Meier Biography, službene stranice Pritzkerove nagrade (engl.) Preuzeto 21. veljače 2013.
- Der Architekt als Designer und Künstler, Edition Axel Menges, 2003. ISBN 3-932565-32-0
- Richard Meier & Partners, Complete Works 1963-2008 ISBN 978-3-8228-3683-5
- Richard Meier Arhivirana inačica izvorne stranice od 11. veljače 2010. (Wayback Machine), službene stranice (engl.)
- Richard Meier video na Web of Stories (engl.)
| |||||
Text is available under the CC BY-SA 4.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.
