• Vatikanske službene stranice
  • Hrvatska biskupska konferencija
  • Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine
  • IKA - Informativna katolička agencija
  • Katolička Tiskovna Agencija
  • Glas Koncila
  • Vjerski portal Bitno.net
  • Verbum
  • Hrvatski katolički radio
  • Međunarodna manifestacija Dani kršćanske kulture
  • Veritas - Glasnik sv. Antuna Padovanskoga

• Službene stranice Srpske pravoslavne crkve
  • Novine srpske patrijaršije
  • Svepravoslavni info sajt
  • Pravoslavna društvena mreža
  • Mitropolija zagrebačko-ljubljanska
  • Eparhija gornjokarlovačka
  • Eparhija dalmatinska

• Crkva Božja u Republici Hrvatskoj
• Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj
• Kristova pentekostna crkva Varaždin
• Reformirana kršćanska crkva u Hrvatskoj
• Evangelička crkvena općina Zagreb
• Savez Baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj
• Jadranska unija Kršćanske adventističke crkve

• Popis članaka

• Kršćanstvo

• Članci o svecima

• Rimsko Carstvo
• Bizant

• Biblija (I. Ev. Šarić)
• Biblija (T. Dretar)
• Simboli vjere
• Kršćanske molitve nalaze se i među ovim molitvama
• Milanski edikt
• Pravilo i oporuka svetoga Franje
• Fatimska poruka - Treće sjećanje

Pomozi Wikipediji poštujući njezina pravila.

Otkrivenje (grč. Ἀποκάλυψις) posljednja je knjiga Biblije i Novoga zavjeta. Kratica za ovu knjigu: Otk.

Grčka riječ Ἀποκάλυψις (Apokálypsis) označuje objavu Božju ljudima o nečem skrovitom i samo njemu poznatom, često s obzirom na budućnost. Hrvatski naslov »Otkrivenje« doslovan je prijevod grčkoga izraza.

Autor Otkrivenja predstavlja se kao Ivan, koji se nalazio na otoku Patmosu u progonstvu (usp. Otk 1,9). Kršćanska ga predaja poistovjećuje s Ivanom evanđelistom. Justin mučenik (oko 150.) spominje tu tradiciju još više raširenu krajem 2. stoljeća. Čini se da ipak nisu sve drevne Crkve dijelile to mišljenje, pa ni sama knjiga nije sve do 5. stoljeća uvrštena u njihov biblijski kanon. Od ostalih Ivanovih spisa ili onih proizašlih iz njegove škole (Evanđelje po Ivanu, poslanice), ovo se razlikuje jezikom i stilom, kao i određenim teološkim pogledima. Danas se općenito drži da je spis napisao netko iz neposrednog Ivanova okruženja.

Otkrivenje je najvjerojatnije nastalo u doba vladanja cara Domicijana, oko 95. godine. Jedan manji dio znanstvenika drži da je knjiga napisana već za Neronova progonstva kršćana, malo prije 70. godine.

Započinje kratkim uvodom (Otk 1,1-3), a nastavlja se pismima sedmerim maloazijskim crkvama (Otk 1,4-3,22), nakon čega slijede proročka viđenja o događajima prije i za vrijeme »velikoga dana Božjega« (Otk 4,1-22,15), te zaključak (Otk 22,16-21).

U uvodnom viđenju Bog je prikazan kao vrhovni gospodar svemira i ljudske sudbine (Otk 4), a on daje Jaganjcu, koji predstavlja Krista, nalog o uništenju progonitelja (Otk 5). Viđenje predviđa i ratove, bolesti i glad (Otk 6). Božji vjernici pritom uživaju posebnu zaštitu, ali njihova prava pobjeda ostvarit će se tek na nebu (Otk 7). Grešnike Bog ne želi uništiti, nego ih ovim zlima opominje da se obrate (Otk 8-9). Poglavlja 10-16 drugim slikama ponavljaju istu poruku. Konačno, grešnici koji se ne obraćaju bivaju kažnjeni (Otk 17), nakon čega slijedi tužaljka nad razorenim Babilonom, koji predstavlja Rim (Otk 18), te pobjedna pjesma otkupljenih pravednika (Otk 19,1-10).

Pročitaj cijeli članak