Skupina spomenika u Pattadakalu
Svjetska baština – UNESCO
Država	Indija
Godina uvrštenja	1987. (11. zasjedanje)
Vrsta	Kulturno dobro
Mjerilo	iii, iv
Ugroženost	—
Poveznica	UNESCO:239
Koordinate	15°56′54″N 75°49′00″E / 15.94833°N 75.81667°E / 15.94833; 75.81667
Pattadakal Lokacija Pattadakala u Indiji

Pattadakal (kanada: ಪಟ್ಟದ್ಕಲ್ಲು, Pattadakalu) je naselje u pokrajini Bagalkot, u središtu današnje indijske države Karnataka. Pattadakal se nalazi na obalama rijeke Malaprabha, oko 22 km od grada Badamija i 10 km od Aiholea.

Pattadakal je kratko vrijeme (642. – 55.)^[1] bio prijestolnicom južnoindijske dinastije Chalukya (543. – 753.) koja je u njemu podigla veliki broj znamenitih hramova, osobito u 7. i 8. stoljeću. Skupina spomenika iz 8. stoljeća predstavljaju vrhunac ranih eksperimenata vesara stila hinduističke arhitekture. Zbog toga su upisani na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji 1987. godine.

Vesara stil u arhitekturi je nastao u Aiholeu oko 450. godine miješanjem dva tadašnja stila gradnje, Nagara (koji se odlikuje kvadratičnim svetištima oblih kutova) i Dravidski stil (koji se odlikuje visokim ulaznim tornjem u obliku piramide), a koji su do tada postojali odvojeni. No, u Pattadakalu je ovaj stil arhitekture doživio svoj vrhunac. Tu se nalazi 10 džainističkih hramova s brojnim malim svetištima i samostalnim plintama, te šest hinduističkih hramova dravidskog, četiri nagarskog stila i Papanatha hram izgrađen u vesara stilu.

Neki od najvažnijih hramova su:

• Hram Sangameshwara ili Vijayewara je najstariji hram u Pattadakalu, nastao za vladavine Chalukya kralja Vijayaditya Satyashraya (696. – 733.), oko 725. god. Izgrađen je u dravidskom stilu bez sukanasike, s kvadratičnom dvoranom, unutarnjim prolazom i svetištem iznad koje je trokatni vimana toranj. Izvana je ukrašen skulpturalnim prizorima s figurama Ugranarasimhe i Nataraje.
• Hram Virupaksha je najslavniji hram Pattadakala. Podigla ga je kraljica Lokamahadevi (Trilokyamahadevi) 745. godine kako bi obilježila pobjedu svog muža, kralja Vikramaditya II., nad Pallavama u Kanchiju. Uzor mu je bio Pallava hram Kailasanathar u Kanchiju, a ukrašen je mnogim skulpturama na svojim zidovima (Lingodbhava, Nataraja, Ravananugraha i Ugranarasimha). Tu je i slavni natpis na kanada jeziku, na trijumfalnom stupu, koji opisuje nastanak hrama (733. – 45.).
• Hram Mallikarjuna je također izgradila druga supruga kralja Vikramaditya, odmah nakon Virupakshe kao njegova manja kopija s četverokatnim vimana tornjem koji ima okruglu filijalu od grive i sikhare (slika gore desno).
• Papanatha hram iz 780. godine je započet u nagara stilu, ali je kasnije dovršen u odmjerenijem dravidskom stilu, što ga čini prvim hramom vesara stila u Pattadakalu. Skulpture na njegovim zidovima predstavljaju prizore iz epova Ramajana i Mahabharata. Kasnije su Chalukyasi primijenili ovaj način gradnje i na hramu Navabrahma u Alampuru (Andhra Pradesh).
• Hram Kashivisvanatha je izgradio kralj Rashtrakutas u 8. stoljeću kao posljednji u vesara stilu (slika gore desno).
• Hram Jain Narayana je u dravidskom stilu izgradio kralj Amoghavarsha I. ili njegov sin Krishna II. u 9. stoljeću.
• Hram Galganatha je također izgrađen u 9. stoljeću, ali u nagara stilu i unutra se nalazi slavna skultura Šive kako ubija demona Andhakasuru.

• Wendy Doniger, The Hindus, An Alternative History, Oxford University Press, 2010., ISBN 978-0-19-995334-7 nevaljani ISBN.

• Indijska umjetnost
• Indijski hram

• Article on Chalukaya Temples and Caves (engl.)
• Panoramske fotografije spomenika Pattadakala od 360 stupnjeva  Arhivirana inačica izvorne stranice od 9. prosinca 2012. (Wayback Machine)

v • u Svjetska baština u Indiji Kulturna baština (32) Utvrda Agra (1983.) • Povijesni grad Ahmedabad (2017.) • Špiljski hramovi u Ajanti (1983.) • Skloništa u stijenama Bhimbetke (2003.) • Crvena utvrda u Delhiju (2007.) • Arheološki park Champaner-Pavagadh (2004.) • Chhatrapati Shivaji Terminus, povijesni željeznički kolodvor u Mumbaiju (2004.) • Veliki hramovi dinastije Chola (Brihadeeswarar, Gangaikondacholisvaram i Airavatesvara) (1987.) • Harapanski grad Dholavira (2021.) • Špilje Elephante (1987.) • Špiljski hramovi Ellore (1983.) • Mogulski grad Fatehpur Sikri (1986.) • Crkve i konvikti starog grada Goa (1986.) • Spomenici Hampija (1986.) • Humajunova grobnica u Delhiju (1993.) • Jantar Mantar u Jaipuru (2010.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu3) (2016.) • Skupina spomenika grada Khajurahoa (1986.) • Hram sunca u Konarku (1984.) • Kutab minaret s pripadajućim spomenicima u Delhiju (1993.) • Spomenici Mahabalipurama (1984.) • Mahabodhi (2002.) • Nalanda Mahavihara (Sveučilište Nalanda) u Biharu (2016.) • Spomenici Pattadakala (1987.) • Indijske planinske pruge (1999.) • Rajasthanske brdske utvrde (2013.) • Kakatiyanski hram Ramappa (Rudreshwara), Telangana (2021.) • Rani-ki-Vav (2014.) • Budistički spomenici Sanchija (1989.) • Taj Mahal (1983.) • Viktorijanski i art deco Mumbai (2018.) Prirodna baština (7) Nacionalni park Kaziranga (1985.) • Nacionalni park Keoladeo (1985.) • Nacionalni park Manas (1985.) • Nacionalni parkovi Nanda Devi i Dolina cvijeća (1988.) • Nacionalni park Sundarbans1) (1987.) • Nacionalni park Velikih Himalaja (2014.) • Zapadni Gati (2012.) Mješovita baština (1) Nacionalni park Khangchendzonga (2016.) Nematerijalna svjetska baština (14) Tradicionalni napjev Veda (2008.) • Ples Chhau (2010.) • Kalbelia, narodne pjesme i plesovi Radžastana (2010.) • Kutiyattam, sanskritsko kazalište (2008.) • Ladakh, budističko naricanje - recitacija svetih budističkih tekstova u himalajskim područjima Indije, Jammuu i Kašmiru (2012.) • Mudiyettu, ritualno kazalište i plesna drama Kerale (2010.) • Novruz, proslava iranske Nove godine2) (2009.) • Ramlila, tradicionalna izvedba Ramajane (2008.) • Ramman, vjerski festival i kazalište u Garhwal Himalajama (2009.) • Sankirtana, obredno pjevanje, bubnjanje i ples iz Manipura (2012.) • Tradicionalna umješnost izrade pomagala od kositra i bakra zajednice Thathera u Jandiala Guruu, Punjab (2014.) • Joga (2016.) • Kumbhamela (2017.) • Durga Puja (2021.) 1) Zajednička svjetska baština Indije i Bangladeša.   2) Slavi se u još desetak država sa značajnim udjelom iranskog stanovništva.  3) Nematerijalna svjetska baština više zemalja [1]