Moderni sklop Pampulhe
Svjetska baština – UNESCO
Država	Brazil
Godina uvrštenja	2016. (40. zasjedanje)
Vrsta	Kulturno dobro
Mjerilo	i, ii, iv
Ugroženost	—
Poveznica	UNESCO:1493
Koordinate	19°51′7″S 43°58′25″W / 19.85194°S 43.97361°W / -19.85194; -43.97361
Pampulha Lokacija Pampulhe u Brazilu

Pampulha je područje Belo Horizontea osam kilometara od centra grada; jedinstven primjer grada-vrta stvorenog od 1942. – 1944. godine sa sjajnim istoimenim umjetnim jezerom i modernim vilama, te sjajnom crkvom sv. Franje Asiškog (Igreja de Sao Francisco de Assis); djelo suradnje arhitekta Oscara Niemeyera, urbanista Roberta Burle Marxa i drugih inovativnih brazilskih umjetnika. Tu se nalaze ekološki i zoološki park, te stadion Atletico Mineira, poznat kao Mineirão, najveći stadion u državi Minas Gerais, u čijem kompleksu je i dvorana Mineirinho, najveća u Brazilu.

Panorama Pampulhe s dvoranom Mineirinho u prvom planu

Pampulha je upisana na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Amerikama 2016. godine kao „moderni kompleks postignut smjelom uporabom betona spajajući arhitekturu, hortikulturu i kiparstvo u skladnu cjelinu. Također, odražava utjecaje lokalnih tradicija, brazilske klime i prirodnog okoliša na modernu arhitekturu”.^[1]

Tadašnji gradonačelnik Belo Horizontea, Juscelino Kubitschek želio je razviti područje sjeverno od grada, zbog čega je angažirao mladog i već poznatog arhitekta Oscara Niemeyera koji je dizajnirao skup zgrada oko umjetnog jezera Pampulhe, uključujući kasino, dvoranu za ples, jedriličarski i golf klub, te hotel. Pampulha je otvorena 16. svibnja 1943., u nazočnosti predsjednika Getulia Vargasa.^[2] Kasino je kasnije postao Umjetnički muzej Pampulhe 1957. god.

Pampulha je znamenitost koja je snažno utjecala na povijest urbanizma, između ostalog izgled brazilske prijestolnice, Brasilije, koje je djelo istih autora.

• 
  Crkva sv. Franje Asiškog, Pampulha
• 
  Umjetnički muzej Pampulhe
• 
  Vila Baile
• 
  Mineirinho Arena

• Le Havre (Francuska)
• Stambena naselja berlinske moderne (Njemačka)

v • u Svjetska baština u Brazilu Kulturna baština (15) Brasília (1987.)  · Svetište Dobrog Isusa u Congonhasu (1985.)  · Povijesno središte Diamantine (1999.)  · Povijesno središte grada Goiása (2001.)  · Isusovačke misije Guarana 1 (1983.)  · Povijesno središte grada Olinde (1982.)  · Povijesno središte grada Ouro Preta (1980.)  · Moderni sklop Pampulhe (2016.)  · Povijesno središte grada Salvadora da Bahie (1985.)  · Rio de Janeiro: Carioca krajolici između planine i mora (2012.)  · Trg sv. Franje u São Cristóvãu (2010.)  · Povijesno središte grada São Luísa do Maranhãa (1997.)  · Nacionalni park Serra da Capivara (1991.)  · Sítio Roberto Burle Marx (2021.)  · Arheološki lokalitet Valongo pristaništa (2017.) Prirodna baština (7) Rezervati atlantske šume obale otkrića (1999.)  · Brazilski atlantski otočni rezervati: Fernando de Noronha i Atol das Rocas (2001.)  · Nacionalni parkovi cerrada: Chapada dos Veadeiros i Emas (2001.)  · Nacionalni park Iguaçu (1986.)  · Jugoistočni šumski atlantski rezervati (Serra do Mar) (1999.)  · Zaštićeno vlažno područje Pantanal (2000.)  · Zaštićena područja središnjeg Amazona (2000.) Mješovita baština (1) Paraty i Ilha Grande - kultura i bioraznolikost (2019.) Nematerijalna svjetska baština (7) Capoeira okružje (2014.)  · Fado, urbane popularne pjesme Portugala (2011.)  · Frevo, umjetničke izvedbe tijekom karnevala u Recifeu (2012.)  · Samba de Roda područja Recôncavo, Bahia (2008.)  · Usmena i slikovna baština naroda Wajapi (2008.)  · Yaokwa festival naroda Enawene Nawe za održavanje društvenog i kozmičkog reda (2011.) 1 Zajednička svjetska baština Argentine i Brazila