Logograf (starogrčki λογογράφος: λόγος, logos - riječ, priča + γράφω, grapho - pisati) je u antičkoj Grčkoj povjesničar, kroničar i prozni pisac, onaj koji piše o prošlim događajima i legendama.^[1][2] Logografi se smatraju začetnicima historiografije. Većina logografa je iz Jonije. Herodot se smatra ocem historiografije, a logografi se o odnosu na to dolaze li prije ili nakon njega dijele na mlađe i starije. Logograf je također naziv za profesionalnog sastavljača sudbenih ugovora u staroj Ateni.^[1]

• Akusilaj iz Arga
• Dionizije iz Mileta
• Eutimen iz Masilije
• Hanon iz Kartage (grčki prijevod feničkog izvornika)
• Haron iz Lampsaka
• Hekatej iz Mileta
• Ferekid iz Atine
• Kadmo iz Mileta
• Piteja iz Masilije
• Skilaks iz Kariande

• Anaksimandar Mlađi iz Mileta
• Antidor iz Kime
• Antioh iz Sirakuze
• Damast iz Sigeja (Troada)
• Fileja iz Atene
• Glauko iz Regija
• Helanik s Lezba
• Hipis iz Regija
• Ksanto iz Lidije (Sarda)
• Ksenomed s Keja
• Menekrit sa Ksanta u Likiji
• Mires
• Simonid Mlađi s Keja

Postoji čitavi niz logografa o kojima se ne zna ništa izvan njihova imena:

• Dejoh iz Prokonesa
• Demokle iz Pigele
• Eudem s Para
• Eugeon sa Sama
• Melesagora iz Halkedona

Iz kronološke podjele se uobičajeno izdvjajaju u zasebnu cjelinu logografski povjesničari koji su se eksplicitno bavili mitovima, tumačeći ih na alegorijski i racionalistički način:

• Herodor iz Herakleje na Pontu
• Metrodor Stariji iz Lampsaka
• Stesimbrot s Tasa
• Teagen iz Regija

• Đurić, M., Istorija helenske književnosti, Dereta, Beograd 2011.
• Lesky, A,. Povijest grčke književnosti, Golden marketing, Zagreb 2001.
• The Oxford Dictionary of The Classical World, ed. by J. Roberts, Oxford University Press, Oxford 2007.
• Who's Who in the Classical World, ed. by S. Hornblower, T. Spaworth, Oxford University Press, Oxford 2003.