Ikavski govor
Ikavski govor (ili vlastiti naziv ikavica) jedan je od triju ("četiriju") govora hrvatskog jezika uz ekavski govor, ijekavski govor te jekavski govor.
Ikavicom se nekada govorilo i u Trebinju, Nevesinju i Ljubinju, trag čega se danas vidi u toponimima na -šć, a do 16. i 17. st. stanovništvo Popovog polja je uglavnom govorilo ikavicom.[1]
Neistražen je slučaj današnjih Srba iz sela Azbukovice, među kojima se sačuvao ikavski govor. Pretpostavlja se da su neki stanovnici u prošlosti doselili iz jugozapadne Hrvatske.,[1] a fenomen je i ikavski odraz jata među crnogorskim muslimanima u Podgorici i Tuzima (o čemu postoje četiri teorije: autohtona pojava, utjecaj bh. ikavskih muslimana, "iz hira" da bi bili i jezično drukčiji od pravoslavnih susjeda, blizina albanskog jezika)[2] te kod pravoslavnih Crnogoraca u Vraci kod Skadra.[3]
- ↑ a b Dubravka Vidak: Sedmi neretvanski književni, znanstveni i kulturni susret (4) - Dr. fra Stanko Petrov, Hrvatsko slovo, str. 15., 28. listopada 2011.
- ↑ (crnogorski) Croatica et slavica iadertina, Zadar, 2009. Adnan Čirgić: "Zamjena jata" u staropodgoričkome govoru
- ↑ (crnogorski) Almanah br.27-28/2004. Adnan Čirgić: Karakteristike govora podgoričkih muslimana (na osnovu starih rukopisa)
- Glas Dalmacije Zadar: Profesor Lisac o govorima Dalmatinske zagore, 6. ožujka 2009.
Text is available under the CC BY-SA 4.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.
