Heksametar je književni stih karakterističan za epove. Tvori ga šest metričkih jedinica (stopa), posebno daktilski heksametar.^[1] Sastoji se od sljedećih stopa: spondeja, četiri daktila i troheja. Pjevanje heksametra temelji se na izmjeni dugih i kratkih slogova (dugi slog arza, kratki slog teza).

_ | | _ | | _ | | _ | | _ | | _ (|) |

Spondejom se mogu zamijeniti prva četiri daktila. U petoj je stopi spondej vrlo rijetko prisutan. Posljednji spondej može se zamijeniti trohejom. Iz raznih odnosa daktila i spondeja mogu biti 32 vrste heksametara. Uvijek je najmanje jednu stanka, tj. cezura ili dijereza u heksametru. Naglasak je uvijek na arzi, na prvom dugom slogu u stopi. Cezure su najčešće iza trećeg iktusa te iza četvrtog iktusa. Trohejska dolazi između dvaju slabih slogova u trećem daktilu. Dijereza dolazi iza četvrtog daktila i naziva se bukoličkom.^[1]

U antičkoj književnosti heksametar je počesto vezan s pentametrom u dvostih koji nazivamo elegijski distih.^[1]

Homer je jedan od najranijih pjesnika, koji primjenuju heksametar.

na primjer:

početak Ilijada:

Μήνιν άειδε θεά Πηληιάδεω Άχιλήος

Srdžbu mi, boginjo, pjevaj Ahileja Peleju sina.

ili na primjer:

Poematium poetriae poetriae poemat(i)um.

Nedovršeni članak Heksametar koji govori o književnosti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.