Financijska kriza je gospodarski poremećaj pri kojemu značajan dio financijske imovine kojega društva naglo gubi veći dio svoje nominalne vrijednosti. U 19. i na početku 20. stoljeća mnoge financijske krize bile su vezane uz bankovne panike i recesije koje su se s njima poklopile. Drugi gospodarski poremećaji koje se često naziva financijskim krizama uključuju burzovne slomove, pucanje cjenovnih mjehura, valutne krize i državni bankroti.^[1][2] Neke financijske krize na papiru izravno rezultiraju gubitkom, ali ne nužno i značajnim promjenama u realnoj ekonomiji. Jedna od takvih kriza bio je cjenovni mjehur na tržištu tulipanovih lukovica (tulipomanija) u Nizozemskoj u 17. stoljeću.

Mnogi ekonomisti stvorili su teorije o načinima na koje se financijske krize razvijaju i kako mogu biti spriječene, no konsenzusa nema te se financijske krize i dalje povremeno događaju.

U osnovi se razlikuje između bankarske krize, monetarne krize ili krize financijskoga sustava, u kojima pojedina država ili pojedine zemlje nemogu podmirivati inozemni dug

Od kraja 19. stoljeća financijske krize su u zemljama koje su pogađale, prouzročili prosječni privredni trošak od 5-10 posto bruto domaćeg proizvoda a uglavnom traju otprilike dvije do tri godine.

Među važnijim međunarodnim financijskim krizama nalaze se:

• Velika ekonomska kriza 30-ih godina 20. stoljeća
• Štednja kriza u SAD-u 1980. godinama
• Latinoamerička kriza od 70-ih do 80-ih godina 20. stoljeća
• Japanska bankarska kriza 1990.
• Azijske krize 1997. i 1998.
• Kriza u Rusiji tijekom 1998. i 1999.
• Financijska kriza s početkom u 2007. godini (subprime kriza)