Dvotočje, dvotočka^[1] ( : ) razgodak je koji označava stanku ili promjenu intonacije ispred nabrajanja ili upravnog govora.

Dvotočje se stavlja ispred upravnog govora:

• Hlapićevo putovanje bilo je isprva tako lako kao dječja igrarija, pa će čitatelji na početku ove knjige reći: "Što će Hlapiću tolika mudrost i tolika hrabrost na ovako laku putovanju? Zar on treba toliku hrabrost da povede upregnutog magarca na uzdi? Ili treba svoju mudrost da traži izgubljene guske?" (Ivana Brlić-Mažuranić)

Dvotočje dolazi i ispred nekog objašnjenja:

• Tiho, o tiho govori mi jesen:

Šuštanjem lišća i šapatom kiše. (Dobriša Cesarić)

• Svi su oni isti: lopovi i varalice!

Dvotočje dolazi ispred nabrajanja:

• Promjenjive vrste riječi: imenice, glagoli, pridjevi, brojevi, zamjenice
• Godišnja doba: proljeće, ljeto, jesen, zima.

Ako se nabrajanje normalno uklapa u rečenicu kao njen dio, dvotočje se ne stavlja:

• Pokazao mi je Gornji grad, Kaptol, Maksimir i Travno.
• U torbu metne jedan modar rubac, pa jedno šilo, malo dretve i nekoliko komadića kože. (Ivana Brlić-Mažuranić)

• Josip Pupačić, „Zaljubljen u ljubav”

Volio sam je
kao travu
i kao jasenje,
ko trstiku i kanarinca,
ko uspavanku
i majčino buđenje.
Zaljubio sam se u nju, u malu maricu,
u njezine listove nemoćne
u struk stabljike njene
zelene.

U matematici dvotočje služi kao znak dijeljenja:

• 54 : 9 = 6
• 35 : 5 = 7

Također služi i za označavanje omjera:

• Vodik i kisik u odnosu su 2:1 u vodi.
• Naša je momčad pobijedila sa 4:2.

U fonetici i fonologiji služi za označavanje duljine glasa.

• Engleska riječ car izgovara se kao [ k a: ].

U brojnim se jezicima sati i minute odjeljuju dvotočjem. U hrvatskome jeziku oni se odjeljuju točkom:

• Engleski: 23:45 h
• Hrvatski: 23.45 h