Drago Krpina
Drago Krpina (Radošinovci, 12. listopada 1960.), hrvatski je političar i pjesnik. Zamjenik predsjednika Zajednice utemeljitelja Hrvatske demokratske zajednice dr. Franjo Tuđman.
Drago Krpina rođen je u Radošinovcima 1960. godine.[1] Osnovnu školu polazio je i završio je u Radošinovcima i Stankovcima. Srednju školu polazio je i završio u Puli i Zadru. Hrvatski jezik i književnost studirao je na Filozofskom fakultetu u Zadru, a potom na Učiteljskom fakultetu u Gospiću i Zagrebu gdje je i diplomirao.[2] Nakon diplomiranja predavao je kao učitelj u područnoj školi Miholjec kod Križevaca te u školama u Svetome Filipu i Jakovu i Biogradu na Moru. Bio je glavnim urednikom stranačkoga lista HDZ-a, Glasnika HDZ-a.[3]
Jedan je od osnivača Hrvatske demokratske zajednice, u javnosti biva poznat nakon atentata na dra Franju Tuđmana na HDZ-ovom skupu u Benkovcu 18. ožujka 1990. godine.[3] Na izborima za Hrvatski sabor odnio je pobjedu kao kandidat HDZ-a za općine Benkovac, Knin i Biograd na Moru. Hrvatski sabor ga 1990. godine bira za člana hrvatske delegacije u Skupštini SFRJ.
Na početku balvan-revolucije, u srpnju 1990. godine, imenovan je predsjednikom Kriznog štaba za sjevernu i srednju Dalmaciju. Uskoro dobiva čin brigadira Hrvatske vojske, te postaje načelnikom Političke uprave Ministarstva obrane. Jedno vrijeme bio je savjetnikom za okupirana područja i predstojnikom Ureda za mirnu reintegraciju predsjednika Republike dra Franje Tuđmana.
U Hrvatskom saboru bio je zastupnik u prva četiri saziva (1990. – 2003.), a od 3. prosinca 1998. godine glavni tajnik Hrvatske demokratske zajednice do 6. ožujka 2000. godine kada je podnio ostavku.
U četvrtome sazivu Hrvatskoga sabora brojio se među aktivnije zastupnike, te je obnašao dužnost predsjednika Odbora za poljoprivredu i šumarstvo.
Na 5. Općem Saboru HDZ-a u svibnju 2000. godine biva izabran za dopredsjednika HDZ-a, te se sve jače distancira od sukoba Ive Sanadera i Ivića Pašalića. Godine 2002. na 7. Općem Saboru HDZ-a kandidira se ponovno za dopredsjednika stranke, ne htijući svrstati se ni u jedan tabor i izgubivši povlači se iz političkoga života.
Na parlamentarnim izborima 2007. kandidarao se u IX. izbornoj jedinici kao nositelj nezavisne liste, koja tada dobiva 1.339 glasova, odnosno 0,53%.[3][4] Ponovno se 2012. godine aktivirao u Hrvatskoj demokratskoj zajednici te je na izbornoj skupštini HDZ-a Biograda na Moru izabran za izaslanika na 15. Opći sabor HDZ-a,[3] koji je održan u svibnju iste godine.[5]
Stihove je počeo objavljivati još u vrijeme studija po različitim časopisima.[2] Objavio je nekoliko pjesničkih i publicističkih knjiga. Pisao je članake za Dom i svijet, Benkovački ljetopis: časopis za kulturu.[6][7]
- Olujne godine, Hrvatski informativni centar, Zagreb, 1996.
- Uzroci poraza, Naklada Ljevak, Zagreb, 2000.
- Čempresi i druge stvari, zbirka pjesama, Matica hrvatska, Zadar, 2004.
- Tiranija kameleona, Hrvatski informativni centar, Zagreb, 2007.
- Predjesenja melankolija, zbirka pjesama, Alfa, Zagreb, 2012.
- ↑ Hrvatski sabor - Drago Krpina Arhivirana inačica izvorne stranice od 3. prosinca 2010. (Wayback Machine), pristupljeno 24. listopada 2015.
- ↑ a b Hrvatska poezija. Drago Krpina. Predjesenja melankolija, Vijenac, br. 467, 26. siječnja 2012.
- ↑ a b c d Velimir Brkić, Drago Krpina - prvi biogradski izaslanik na Saboru HDZ-a, Zadarski list, 12. ožujka 2012., pristupljeno 24. listopada 2015.
- ↑ Republika Hrvatska Državno izborno povjerenstvo Republike Hrvatske. Službeni rezultati izbora za zastupnike u Hrvatski sabor, utvrđeni i objavljeni 22. prosinca 2007. Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. listopada 2011. (Wayback Machine), str, 19., pristupljeno 24. listopada 2015.
- ↑ I Krpina se vraća..., Nacional, 13. ožujka 2012., pristupljeno 24. listopada 2015.
- ↑ Dom i svijet, br. 391, 27. lipnja 2002., pristupljeno 24. listopada 2015.
- ↑ Etnocid nad Hrvatima u općinama Benkovac i Obrovac : Hrvati "nesposobni" za vlast : govor Drage Krpine, Benkovački ljetopis: časopis za kulturu, god. 1 (1993), 1, str. 35-39., pristupljeno 24. listopada 2015.
Text is available under the CC BY-SA 4.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.
