Borislav Pelević (Bublje, Peć, 22. studenoga 1956. — Beograd, 25. listopada 2018.) bio je srbijanski političar, doktor znanosti i samostalni zastupnik u srbijanskoj skupštini. Bio je predsjednik stranke Sabor srpskog jedinstva.^[1] Bio je dragovoljac i jedan od zapovjednika Srpske dobrovoljačke garde.

Bio je član Saveza komunista Jugoslavije. Zatim je bio jedan od zapovjednika Arkanovih Tigrova i član predsjedništva Srpske napredne stranke. Danas je samostalni narodni zastupnik u skupštini Republike Srbije. Doktor je znanosti iz područja sportskog menadžmenta i profesor na Visokoj sportskoj i zdravstvenoj školi u Beogradu, na predmetima Menadžment sportskih natjecanja i Uvod u menadžment.

Željko Ražnatović Arkan osnovao je Stranku srpskog jedinstva jeseni 1993. godine. Nakon Arkanovog ubojstva na čelo stranke došao je njegov kum Pelević. Stranku je uz Pelevića vodio i Dragan Marković Palma, koji se odvojio 2003. godine i osnovao Jedinstvenu Srbiju. SSJ se kasnije utopila u Srpsku radikalnu stranku. Nakon sukoba unutar radikala jeseni 2008. godine Pelević se priklonio Nikoliću i njegovoj Srpskoj naprednoj stranci (skraćeno SNS).

Iz naprednjaka je istupio u kolovozu 2012. godine, tvrdeći da je nezadovoljan politikom nove vlasti (predvođene SNS-om) prema Kosovu.

Kao dragovoljac sudjelovao je u agresiji na Hrvatsku i BiH 1991. – 1995. i dva puta je teško ranjean. Odlikovan je Srebrnom i Zlatnom medaljom za hrabrost „Miloš Obilić”.

Tim koji pomaže obranu Vojislava Šešelja podnio je Tužiteljstvu za ratne zločine Srbije krivičnu prijavu protiv Borislava Pelevića za zločine počinjene u Zvorniku 1992. Nekoliko svjedoka u procesu protiv čelnika radikala pred Haaškim tribunalom tvrdili su da su za zločine u Zvorniku, koji se stavljaju na teret Šešelju, odgovorni pripadnici Srpske dobrovoljačke garde.^[2] Pelević je uzvratio kaznenom prijavom protiv trojice dužnosnika, Gordane Pop-Lazić, Marine Raguš i Petra Jojića zbog toga što su ga lažno optužili za ratni zločin.^[3] Tužiteljstvo za ratne zločine Republike Srbije odbacilo je sve navedene optužbe protiv Pelevića kao neutemeljene.

Podigao je crkvu kao svoju zadužbinu, na Tari, u selu Sekulića vode.^[4]

Na institutu za sport i fizičku kulturu INSEP u Parizu, 1986. i 1987. godine diplomirao je borilačke sportove, smjer savate boks. Nositelj je srebrne rukavice, najvišeg zvanja u savateu. Majstor je karatea - crni pojas 4. dan. Za pojas je položio pred komisijom čiji je predsjednik bio proslavljeni izbornik i trener engleske karate reprezentacije, Tiki Donovan. Trenirao je karate klub „Partizan“, s kojim je osvojio naslov prvaka Srbije.

Osnovao je prvi kickboks klub u Srbiji gde se trenirao full contact i savate boks. Potpredsjednik je Svjetske kickboks federacije WAKO i predsjednik je sudačke komisije Svjetske federacije.

Objavio je knjige:

• „Kik boks - Teorija i metodika“ 1997,
• „Menadžment sportskih takmičenja“,
• „Kroz istoriju Kosova i Metohije“ i
• „Raspeto Kosovo i Metohija“.

Deset godina bio je glavni i odgovorni urednik časopisa „Karate RING“.

U dva je mandata bio član predsledništva Jugoslavenskog olimpijskog odbora. Danas je član Predsledništva Sportskog saveza Srbije.

Bio je dugogodišnji predsjednik Kick-boks saveza Jugoslavije (YUKICK), a danas je predsjednik Kick-boks saveza Srbije i predsjednik najuspješnijeg kick-boks kluba „Crvena zvezda-Delije“.