Aragonski dvorac (tal. Castello Aragonese) je dvorac pokraj Ischie (jednog od Flegrejskih otoka), na sjevernom kraju Napuljskog zaljeva, Italija.^[1] Dvorac stoji na vulkanskom stjenovitom otočiću koji je nasipom povezan s većim otokom Ischia (tal. Ponte Aragonese).

Prvi dvorac sagradio je Hiero I. od Sirakuze 474. pr. Kr. U isto vrijeme izgrađena su dva tornja za kontrolu kretanja neprijateljskih flota. Stijenu su tada zauzeli Partenopejani (stari stanovnici Napulja). Godine 326. prije Krista tvrđavu su zauzeli Rimljani, a zatim ponovno Partenopejanci. Godine 1441. Alfonso V. od Aragona spojio je stijenu s otokom kamenim mostom umjesto dotadašnjim drvenim mostom i utvrdio zidine kako bi obranio stanovništvo od napada gusara.

Oko 1700. godine na otočiću je živjelo oko 2000 obitelji, uključujući samostan klarisa, opatiju bazilijanskih redovnika (Grčke pravoslavne crkve), biskupa i sjemenište, kneza s vojnom posadom. Bilo je i trinaest crkava. Godine 1809. britanske trupe opsjele su otok, tada pod francuskim zapovjedništvom, i granatirale ga do gotovo potpunog uništenja. Godine 1912. dvorac je prodan privatnom vlasniku. Danas je kaštel najposjećeniji spomenik otoka. 

Pristupa mu se kroz tunel s velikim otvorima kroz koje ulazi svjetlost. Duž tunela nalazi se mala kapelica posvećena Ivanu Josipu od Križa (tal. San Giovan Giuseppe della Croce), zaštitnika otoka. Izvan dvorca su Crkva Bezgrešne i Katedrala Assunta. Prva je sagrađena 1737. na mjestu manje kapele posvećene svetom Franji, a zatvorena je nakon gašenja samostana 1806. kao i samostana klarisa.^[1]

Dvorac je korišten kao Rizina 'Utvrđena tvrđava' u filmu Ljudi u crnom: Globalna prijetnja iz 2019.^[2] Također je spomenuto u knjizi Šesto izumiranje: neprirodna povijest.

Izvori

Vanjske poveznice

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Aragonski dvorac