Aerodinamička sila otpora je sila koja djeluje suprotno od smjera kretanja nekog krutog tijela. Tijela imaju najmanju silu otpora ako im je uzdužna os u smjeru strujanja zraka.

Otpor tijela koji se kreće kroz zrak ovisi o:

• gustoći zraka kroz koje se tijelo giba,
• obliku tijela, njegovoj veličini, položaju u struji zraka i glatkoći površina, tj. površini dodirnih ploha tijela i zraka
• površini presjeka tijela na najdebljem mjestu, okomito na pravac gibanja,
• brzini gibanja tijela kroz zrak, pri čemu otpor raste s kvadratom brzine (${\displaystyle {\frac {\rho \cdot v^{2)){2))}$).

Veličina otpora tijela računa se pomoću jednadžbe:

${\displaystyle R=C_{x}\cdot S\cdot {\frac {\rho \cdot v^{2)){2))}$,

gdje je:

• R - cjelokupna aerodinamička sila otpora.
• C_x – Koeficijent sile otpora tijela. Veličina se određuje istraživanjem, najčešće u aerodinamičkim tunelima, i ovisi o obliku, veličini tijela, položaju u struji zraka i glatkoći površina. Tijela aerodinamičkog oblika imaju najmanji a ravna ploča najveći koeficijent otpora.
• S površina presjeka tijela na najdebljem mjestu, okomito na pravac gibanja mjereno u m²
• ρ gustoća zraka (ili drugog fluida u kojem se tijelo nalazi) u kg/m³
• v brzina kretanja tijela u m/s.

• Finesa
• Otpor sredstva