Za ostala značenja, vidi Rafael (razvrstavanje).

Rafael
Visoka renesansa
Portret Rafaela, najvjerojatnije "kasnija adaptacija temeljena na tvrdnjama o izgledu o kojima se svi slažu", korištena u Atenskoj školu, a za koju jamči Vasari[1]
Biografske informacije
Rođenje	6. travnja 1483. Urbino, Italija
Smrt	6. travnja 1520. Rim, Italija
Opus
Polje	slikarstvo - crtež – arhitektura
Praksa	Urbino, Firenca, Rim
Znamenita djela
Vjenčanje Djevice Atenska škola Portret Pape Lava X.
Influencija
Od Leonardo, Andrea del Sarto, Fra Bartolomeo, Michelangelo
Na Tizian, Tintoretto, Prerafaeliti, itd.

Rafael, pravog imena Raffaello Santi da Urbino, bio je talijanski slikar i arhitekt Visoke renesanse.

Bio je učenik kod svog oca zlatara i kipala Giovannija Santija. U početku slika svoje prve Bogorodice, a dolaskom u Firencu na njega utječu toskanski majstori, te radi velike oltarne slike Bogorodice s djetetom, djelomice u pejzažnim ambijentima. U Rimu je boravio u službi papa i oslikao je tri odaje u Vatikanu freskama s povijesnim, mitološkim, alegorijskim i biblijskim temama. Kao graditelj je sljedbenik kasnog Bramanteova stila, a bio je upravitelj gradnje bazilike Sv. Petra.

U Rafaelovu slikarskom djelu došao je do punog izražaja duh visoke renesanse sa svojim zanosom za klasičnu harmoniju i idealnu ljepotu. Kao objektivna vrijednost u slikarskoj umjetnosti ostaju čistoća njegovih crteža, jasnoća kompozicije, vedrina kolorita i neposredna ljudska realizacija portreta. Rafael je izvršio golem utjecaj na svoje učenike i suradnike. Njegov crtež i kompozicija bili su uzor mnoštvu njegovih sljedbenika.

Od jeseni 1504. Rafael boravi i radi u Firenci na svojim prvim slikama. Tu se upoznaje sa radovima ondašnjih slikara, Leonarda da Vincija, Andree del Sarta, Michelangela i Fra Bartolomea. U Firencu je došao sa namjerom da ostane nekoliko mjeseci i da prostudira radove tih slikara, međutim tu ostaje četiri godine i 21. travnja 1508. potpisuje pismo koje je poslao svom stricu sa "Rafaelo. Slikar u Firenci". U međuvremenu boravi na kratko u svom rodnom mjestu Urbino i u Perugiji. U tom vremenu nastaju njegove poznate slike o majci "Božijoj"; Madonna u zelenom (1505, Sveta Obitelj (1507), Vjenčanje Djevice (1504.).

Krajem 1508. po preporuci Bramantesa Rafael dobija poziv od pape Julija II. da dođe u Rim da bi ukrasio privatne odaje sa freskama u Vatikanu.

Glavni članak: Rafaelove sobe

U Rimu dobija nalog za nalogom od pape, da freskama uljepša tri sale (Stance). Devet godina je radio na te tri Stanze u Vatikanu:

• 1509. - 1511. u tom vremenu je radio na prvoj sali Stanza della Segnatura
• 1511. - 1514. Stanza d'Eliodoro
• 1514. - 1517. Stanza dell'Incendio di Borgo

Godine 1511. Rafael upoznaje Michelangela koji je radio strop poznate Sikstinske kapele. Kroz poznanstvo sa Sebastijanom del Piombom, koji je također u to vrijeme radio u Rimu, Rafael se upoznaje sa venecijanskim slikarstvom. Kod svih fresaka koje je Rafael uradio za Vatikan, pomagali su mu učenici iz njegove radionice kao i ostali radnici koje je on angažovao.

Kod programa za Sala di Constantino za koju je Rafael napravio idejnu skicu očigledno je malo figura koje je on lično svojom rukom nacrtao, dalje izvođenje preuzeli su njegovi učenici od 1520. do 1524. Giulio Romano i Giovanni Francesco Penni.

Tokom radova na stancama umire papa Julije II. 21. veljače 1513. i Giovanni de Medici dolazi kao papa Lav X. na prijestolje 11. ožujka.

I novi papa je također bio privržen Rafaelu i nakon smrti Bramantea 11. ožujka 1514. proglašen je za nasljednika, i već 1. travnja te iste godine Rafael postaje arhitekt i izvođač radova.

Godine 1515. postaje konzervator antičkih monumenata u Rimu, a pri tom ga podržava njegov prijatelj Baldasare Kasfiglione, u studenom te godine kupuje Rafaelo kuću u Borgo.

Dana 20. travnja 1519. su prvih sedam tepiha koji su u Flamenskoj tkani, okačeni na zidove u "Sikstinskoj Kapeli".

Na veliki petak, 6. travnja 1520. u 37. godini života Rafael umire od neprekidne visoke temperature. Pogreb je izvršen sljedećeg dana uz veliku počast, a sahranjen je u Panteonu.

Rafael na Wikimedijinoj ostavi

• 
  Gospa od češljugara, Ermitaž, Sankt Petersburg, Rusija.
• 
  Galatea, freska iz vile Farnese, Rim (1511.).
• 
  Atenska škola, Stanza della Segnatura, Vatikan (1513.-14.).
• 
  Sikstinska Madonna, Vatikan (1513.-14.).
• 
  Francesco Maria della Rovere (1514), Muzej Czartoryski, Krakov.
• 
  Madonna della Seggiola, palača Pitti, Firenca (1514.).
• 
  Portret Baldassarea Castiglionea, Louvre, Pariz (1515.).
• 
  Papa Lav X., Uffizi, Firenca (1518.-19.).

Rafael na Wikimedijinoj ostavi