Stjepan Ostojić, kralj Bosne
Stjepan Ostojić (umro prije aprila 1422) bio je kralj Bosne od 1418. do 1421. godine.
Porodica
[uredi | uredi izvor]Stjepan Ostojić je bio jedini poznati zakoniti sin bosanskog kralja Stjepana Ostoje. Majka mu je bila Ostojina druga supruga, kraljica Kujava Radinović, a imao je i dva vanbračna polubrata: budućeg protukralja Radivoja i budućeg kralja Stjepana Tomaša.[1]
Godine 1415. njegov otac je otjerao njegovu majku pošto je bila sestra ili rodica Pavla Radinovića s kojim je bio u lošim odnosima i pošto je želio oženiti veliku vojvotkinju bosansku Jelenu Nelipčić, udovicu svog rivala Hrvoja Vukčića Hrvatinića. Stjepan Ostojić, razljućen postpucima svoga oca, pridružio se njegovoj opoziciji i mnogobrojnim neprijateljima.[1]
Vladavina
[uredi | uredi izvor]Otac mu je iznenada umro 1418. godine, a on ga je naslijedio. Njegova majka je odjednom postala moćna i utjecajna, a između nje i kraljice Jelene bjesnio je sukob koji je slabio kraljevstvo. Ovaj sukob je okončan u ljeto 1419. godine, kada je Ostojić, pod majčinim utjecajem, naredio da se njegova maćeha zatvori.[2]
Vojvoda Sandalj Hranić Kosača i Zlatonosovići su ga odbili priznati kao kralja, dok su ga Nikolići odmah priznali. Ubrzo je osigurao Kosačinu podršku, ali ona nije bila dugog vijeka. Naime, Stjepan Ostojić je odlučio obnoviti savez s Mlečanima koji je značio i akciju protiv Balšića, s kojima je Kosača bio u dobrim odnosima. Kosača je stoga 1420. prekinuo primirje i obratio se za pomoć Osmanlijama. Uvidjevši nadmoć svojih protivnika, Ostojić je pokušao ponovo uspostaviti primirje s Kosačom, ali bilo je prekasno. Kosača i Osmanlije ga skidaju s vlasti, a na prijestolje ponovo postavljaju njegovog amidžu, kralja Tvrtka II.[1]
Egzil i smrt
[uredi | uredi izvor]Bivši kralj je pobjegao na obalu, gdje je pomoću raznih intriga pokušavao povratiti izgubljenu vlast. Bio je neuspješan i bosansko plemstvo ga je ubrzo počelo potpuno ignorirati. Umro je prije aprila 1422. godine,[1] a sahranjen je najvjerovatnije u kraljevskom mauzoleju na Bobovcu.[3][4]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b c d Van Antwerp Fine, John: The Late Medieval Balkans: A Critical Survey from the Late Twelfth Century to the Ottoman Conquest, University of Michigan Press, 1994, ISBN 0-472-08260-4
- ^ Željko Fajfrić, Kotromanići, 2000.
- ^ Omer Ibrahimagić, Bosanska srednjovjekovna država i suvremenost: zbornik radova, Fakultet političkih nauka u Sarajevu, 1996.
- ^ Pavao Anđelić, Bobovac i kraljeva Sutjeska: stolna mjesta bosanskih vladara u XIV i XV stoljeću, Veselin Masleša, 1973.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- O. Filipović, Emir (2019). Bosansko kraljevstvo i Osmansko carstvo (1386-1463). Orijentalni institut Univerziteta u Sarajevu. str. 556. ISBN 978-9958-626-47-0.CS1 održavanje: ref=harv (link)
| Vladarske titule | ||
|---|---|---|
| Prethodnik: Stjepan Ostoja |
Kralj Bosne 1418-1421 |
Nasljednik: Stjepan Tvrtko II |
| Banovi (1254–1377) | |
|---|---|
| Banice | |
| Kraljevi (1377–1463) | |
| Kraljice | |
| Ostali važniji Kotromanići | |
Text is available under the CC BY-SA 4.0 license; additional terms may apply.
Images, videos and audio are available under their respective licenses.
