Mramor (mermer) (Grčki jezik: μάρμαρον (mármaron) ili μάρμαρος (mármaros), "kristalna stijena", "svjetlucavi kamen") je vrsta stijena nastala metamorfozom karbonatnih prolita (sedimentnih stijena krečnjaka i dolomita) pri uslovima povišene temperature i litostatskog pritiska.

Mramor je zrnate (granoblastične) strukture i homogene teksture, sadrži kalcit (CaCO₃) i/ili dolomit (CaMg(CO₃)₂), a od primarnih nečistoća u sedimentu nastaju metamorfni minerali (fosferit, pirokseni, tinjac/škriljac). Škriljasti varijaritet mramora bogat filosilikatima naziva se cipolin.

Mramor ima primjenu u kiparstvu i arhitekturi, lako se reže, obrađuje i polira. U likovnoj umjetnosti je cijenjen zbog svoje mliječne boje, poluprozirnosti i toplote koja podsjeća na ljudski dodir.

U V stoljeću p. n. e. stanovnici ostrva Kios su u Delfima, ispred Apolonovog hrama sagradili oltar od crnog mramora. Restauriran je 1920. godine.

U antici najznačajnije građevine i skulpture nastale su od čuvenog mramora s otoka Para (grčki: Parosa) i brda Pentelikona. U Italiji je cijenjen mramor iz Carrare od kojeg je izrađen i Mikelanđelov David.

Mramor sa ostrva Brač je cijenjen u cijelom svijetu pa su mnoge građevine izgrađene upravo od tog kamena (od Dioklecijanove palače, Meštrovićevog Indijanca u Chikagu).

Kod Jablanice se nalaze bogate naslage mramora. Jablanički kamen se, između ostalog, koristi u građevinarstvu i za izradu nadgrobnih spomenika, nišana i sl. Od granita (nije mramor) iz Jablanice izgrađem je spomenik crnogorskom vladiki Njegošu na Lovćenu.

• Ebru

Marble na Wikimedia Commonsu.