Mooreov zakon je zapažanje da se broj tranzistora u gustom integriranom kolu (IC) udvostručuje otprilike svake dvije godine.^[1] Mooreov zakon je opažanje i projekcija istorijskog trenda. Umjesto zakona fizike, to je empirijski odnos povezan s dobicima iz iskustva u proizvodnji.

Opažanje je nazvano po Gordonu Mooreu, suosnivaču Fairchild Semiconductora i bivšem izvršnom direktoru Intela, koji je 1965. godine utvrdio da se broj komponenti po integriranom kolu svake godine udvostručuje, i predviđao je da će se ova stopa rasta nastaviti još najmanje deceniju. Godine 1975, radujući se narednoj deceniji, revidirao je prognozu na udvostručenje svake dvije godine, što predstavlja ukupnu godišnju stopu rasta (CAGR) od 41%. Iako Moore nije koristio empirijske dokaze u predviđanju da će se istorijski trend nastaviti, njegovo predviđanje je održano od 1975. godine i od tada je postalo poznato kao "zakon".

Mooreovo predviđanje je korišteno u industriji poluprovodnika za usmjeravanje dugoročnog planiranja i postavljanje ciljeva za istraživanje i razvoj, čime je u određenoj mjeri funkcioniralo kao samoispunjavajuće proročanstvo. Napredak u digitalnoj elektronici, kao što je smanjenje cijena mikroprocesora prilagođenih kvalitetu, povećanje memorijskog kapaciteta (RAM i flash), poboljšanje senzora, pa čak i broja i veličine piksela u digitalnim kamerama, snažno su povezani s Mooreovim zakonom. Ove tekuće promjene u digitalnoj elektronici bile su pokretačka snaga tehnoloških i društvenih promjena, produktivnosti i ekonomskog rasta.

Stručnjaci iz industrije nisu postigli konsenzus o tome kada će tačno Mooreov zakon prestati da važi. Arhitekte mikroprocesora izvještavaju da se napredak poluprovodnika usporio u cijeloj industriji od otprilike 2010. godine, nešto ispod tempa predviđenog Mooreovim zakonom.