Montrealski protokol je međunarodni ugovor osmišljen da zaštiti ozonski omotač postupnim ukidanjem proizvodnje brojnih supstanci koje su odgovorne za uništavanje ozona. Dogovoren je 16. septembra 1987. godine, a stupio je na snagu 1. januara 1989. godine. Od tada je prošao kroz devet revizija, 1990. (London), 1991. (Nairobi), 1992. (Kopenhagen), 1993. (Bangkok), 1995. (Beč), 1997. (Montréal), 1998. (Australija), 1999. (Beijing) 2016 (Kigali) ^[1][2][3] Kao rezultat međunarodnog sporazuma, ozonska rupa na Antarktiku se polako oporavlja.^[4] Klimatske projekcije pokazuju da će se ozonski omotač vratiti na nivoe iz 1980. između 2050. i 2070.^[5][6][7] Zbog svog širokog usvajanja i implementacije, hvaljen je kao primjer uspješne međunarodne saradnje, a Kofi Annan je citiran rekavši da je "možda jedini najuspješniji međunarodni sporazum do sada bio Montrealski protokol".^[8][9] Poređenja radi, efektivna podjela tereta i prijedlozi rješenja za ublažavanje regionalnih sukoba interesa bili su među faktorima uspjeha za izazov uništavanja ozona, gdje globalna regulativa zasnovana na Kjoto protokolu to nije uspjela.^[10] U ovom slučaju izazova oštećenja ozonskog omotača, postojali su globalni propisi koji su već bili uspostavljeni prije nego što je uspostavljen naučni konsenzus. Također, cjelokupno javno mnijenje bilo je uvjereno u moguće neposredne rizike.

Dva ugovora o ozonu ratificiralo je 197 strana (196 država i Evropska unija),^[11] što ih čini prvim univerzalno ratifikovanim ugovorima u historiji Ujedinjenih nacija.^[12]

Ovi istinski univerzalni ugovori su, također, bili izvanredni po svrsishodnosti procesa kreiranja politike na globalnom nivou, gdje je prošlo samo 14 godina između otkrića osnovnog naučnog istraživanja (1973.) i međunarodnog sporazuma potpisanog (1985. i 1987.)

1. ^ Hub, IISD's SDG Knowledge. "Kigali Amendment Enters into Force, Bringing Promise of Reduced Global Warming | News | SDG Knowledge Hub | IISD" (jezik: engleski). Pristupljeno 7. 3. 2019.
2. ^ McGrath, Matt (15. 10. 2016). "Deal reached on HFC greenhouse gases". BBC.
3. ^ "Adjustments to the Montreal Protocol". United Nations Environment Programme Ozone Secretariat. Arhivirano s originala, 23. 8. 2014. Pristupljeno 24. 8. 2014.
4. ^ Ewenfeldt B, "Ozonlagret mår bättre", Arbetarbladet 12-9-2014, p. 10.
5. ^ "Ozone Layer on Track to Recovery: Success Story Should Encourage Action on Climate". UNEP. UNEP. 10. 9. 2014. Arhivirano s originala, 13. 9. 2014. Pristupljeno 18. 9. 2014.
6. ^ Susan Solomon; Anne R. Douglass; Paul A. Newman (juli 2014). "The Antarctic ozone hole: An update". Physics Today. 67 (7): 42–48. doi:10.1063/PT.3.2449.
7. ^ Canada, Environment and Climate Change (20. 2. 2015). "Ozone layer depletion: Montreal Protocol". aem. Pristupljeno 22. 4. 2020.
8. ^ "The Ozone Hole-The Montreal Protocol on Substances that Deplete the Ozone Layer". Theozonehole.com. 16. 9. 1987. Arhivirano s originala, 12. 9. 2012. Pristupljeno 14. 1. 2022.
9. ^ "Background for International Day for the Preservation of the Ozone Layer - 16 September". un.org (jezik: engleski). Pristupljeno 28. 5. 2017.
10. ^ Of Montreal and Kyoto: A Tale of Two Protocols Arhivirano 26. 8. 2014. na Wayback Machine by Cass R. Sunstein 38 ELR 10566 8/2008
11. ^ "Status of Ratification – The Ozone Secretariat". Ozone.unep.org. Arhivirano s originala, 8. 10. 2014. Pristupljeno 10. 3. 2008.
12. ^ "UNEP press release: "South Sudan Joins Montreal Protocol and Commits to Phasing Out Ozone-Damaging Substances"". Unep.org. Arhivirano s originala, 4. 3. 2016. Pristupljeno 14. 1. 2022.