Mikroelementi su elementi u tragovima, odnosno hemijski elementi čija koncentracija (ili druga mjera količine) je veoma niska. Precizna definicija mikroelemenata uveliko zavisi od naučnog polja primjene termina:

• U analitičkoj hemiji, mikroelementom se označava onaj element čija prosječna koncentracija ne prelazi 100 ppm, po broju atoma ili manje od 100 mikrograma po gramu.
• U biohemiji, to je svaki mineral koji je u veoma malim količinama potreban za pravilan rast i razvoj organizma i nesmetano odvijanje fizioloških procesa.^[1] Kao primjeri elemenata u tragovima u ljudskom organizmu su kobalt, bakar, fluor, jod, željezo, mangan i cink.^[2]
• U geohemiji, mikroelementom se smatra onaj čija je koncentracija je manja od 1000 ppm ili 0,1% date stijene ili nekog drugog uzorka. Termin „elementi u tragovima“ koristi se i u petrologiji. Oni su kompatibilni bilo sa tečnom ili čvrstom fazom pripadajućeg uzorka. Ako je mikroelement kompatibilan sa mineralom, inkorporira se u čvstu fazu, npr. kompatibilnost nikla sa olivinom. Ako nije kompatibilan sa bilo kojom od postojećih mineralnih faza, tda ostaje u tečnoj fazi magme. Mjerenja ovog odnosa je poznato kao particioni koeficijent. Elementi u tragovima mogu biti zamijenjeni ionima koji tvore mreže u mineralnoj strukturi. Neesencijalni mikroelementi za kompoziciju definiranu mineralom se ne uvrštavaju se u njegovu hemijsku formulu.^[3]

Prosječna količina mikoelemenata u ljudskom organizmu

• Bioelementi